Symblogia

Blog za rasprave o filozofiji, znanosti i kulturi

Posts Tagged ‘evolucija’

Moralnost, evolucija, normativnost i dostojanstvo

Posted by Joško Žanić dana 26/12/2012

U svome tekstu u The New York Review of Books poznati filozof Thomas Nagel recenzira dvije recentne knjige o pitanjima morala imoralnost etike.

Prva knjiga (J. Haidt, The Righteous Mind) bavi se evolucijskim izvorima moralnosti (neki će reći: ne opet!), koje pronalazi u urođenim modulima i grupnoj selekciji. Knjiga postulira šest različitih tipova moralnog stava, koji se manifestiraju putem intuitivnih, pozitivnih ili negativnih, moralnih reakcija, a koje različite kulture kombiniraju kako bi formirale svoju specifičnu verziju moralnosti: briga/ozljeđivanje, sloboda/ugnjetavanje, poštenje/varanje, lojalnost/izdaja, autoritet/subverzija, svetost/oskvrnuće. Prema Nagelu, Haidt tvrdi da (raz)um ima zanemarivu ulogu u formiranju moralnih stavova – većinom onu post festum racionalizacije – dok se bilo koji uspješni moralni sustav mora temeljiti na ovim instinktivnim, intuitivnim, evolucijski oblikovanim stavovima. Također, Haidt prigovara lijevo-liberalnim pozicijama da naglašavaju samo tri od osnovnih moralnih stavova, naime brigu, slobodu i poštenje, dok konzervativci uzimaju u obzir svih šest, dakle i one koji su liberalima i ljevičarima često odbojni: lojalnost, autoritet i svetost. Upravo ove posljednje tri vrijednosti Haidt smatra presudnima za povezivanje ljudi u zajednici i za osjećaj smislenosti života, a njihovo odbacivanje ili zanemarivanje drži pogubnim. Haidt također smatra da strogo racionalističke, univerzalističke etike nemaju mnogo šanse za uspjeh jer se suviše udaljuju od naše evolucijski oblikovane sposobnosti za moralno rasuđivanje.

Nagel prigovara na sljedećoj ključnoj točki: kakvi god bili evolucijski izvori i urođeni oblici funkcioniranja određenih naših sposobnosti (također, kakvo god bilo socio-kulturno uvjetovanje kojem smo izloženi), u etičkoj diskusiji ne možemo eliminirati određena gledišta zato što naizgled nisu u skladu s ovima. Drukčije rečeno, normativno ne slijedi iz deskriptivnog, te se mi možemo zalagati za određena moralna načela nezavisno od empirijskih činjenica o tome kako nešto (navodno) funkcionira u našem umu ili nekoj zajednici/kulturi. Možemo bez kontradikcije zahtijevati univerzalna moralna pravila bez obzira što “prirodni” um većine ljudi nije sklon takvom načinu mišljenja – to možemo uostalom i zato što ljudski prirodni um jest, barem potencijalno, opremljen sposobnostima rezoniranja na tom nivou. (Za izvrsnu analizu – koja sama ne zauzima moralne/vrijednosne stavove – vrijednosnog sustava kao multidimenzionalnog kognitivnog sustava te odnosa istog prema usvajanju normi karakterističnih za pojedinu kulturu, preporučam Jackendoffovu Language, Consciousness, Culture, pogl. 9-11).

Druga knjiga koju Nagel prikazuje (M. Rosen, Dignity) bavi se pojmom dostojanstva. Nadovezujući se na Kanta, Rosen ustoličuje pojam dostojanstva kao ključan moralni pojam, no, za razliku od Kanta, odvaja ga od pojma prava, što Nagel kritizira. Kao potvrdu za tezu da ideja dostojanstva nema veze s ljudskim interesima (dok prava imaju) Rosen navodi normu, prisutnu u svim kulturama, da se tijela mrtvih tretiraju s poštovanjem. No, Rosen je, tvrdeći kako to tretiranje nema “nikakve veze s interesima preminulog ili bilo koga drugog” po svemu sudeći u krivu: podrijetlo te norme ne treba tražiti samo u cilju ne-širenja zaraze i sl., već, recimo, u ekstenziji norme da tijela drugih osoba treba tretirati s poštovanjem, što znači bez nasilja, itd. Dakle, nije točno da tretiranje mrtvih nema veze s interesima “bilo koga drugog”, jer zapravo ima veze s interesima svih. Dobro je poznato da se pogrebi priređuju, ne zapravo zbog umrlih (njima je doista, moglo bi se reći, svejedno), već zbog ostalih (rodbine, prijatelja, itd.), kako bi si mogli slati razne poruke, “make an appearance”, natjecati se na razne načine, itd. Mislim da i zabrana eutanazije ima sličan temelj: strah da nastupa slippery slope. Dakle, mogućnosti su brojne, među njima i one evolucijske, za dublje objašnjenje ideje dostojanstva i njezine primjene. No, da koncept dostojanstva jest ključan potvrđuju i nedavne revolucije u arapskom svijetu, koje su mnogi komentatori okarakterizirali kao “the quest for dignity”. Radi se, mislim o tome, da je osjećaj vlastitog statusa (bolje: konceptualizacija vlastitog statusa i emotivno-motivacijski mehanizmi s time povezani) jedna od ključnih sastavnica samopercepcije te da je unapređenje tog statusa jedan od ključnih motiva u društvenom djelovanju. Takav motiv može pokrenuti pojedince da riskiraju mnogo toga (life and limb, takoreći) kako bi postigli viši status, kao što može pokrenuti i široke slojeve društva na djelovanje kako bi postigli status koji smatraju da im pripada – odn. kako bi odagnali osjećaj poniženja koji proizlazi iz konceptualizacije svoga statusa kao nedostatnog.

Mislim da među ključne ljudske motive pripadaju djelomično kontrarni motivi statusa i konformizma (premda kao “derivativni” motivi, naime oni čije ispunjenje omogućuje zadovoljenje nekih bazičnijih potreba), a među ključne društvene vrijednosti djelomično kontrarne vrijednosti individualizma i solidarnosti. Svaki pojedinac mora naći neki balans između dotičnih motiva, kao što i svako društvo mora pronaći neki balans između dotičnih vrijednosti.

Oglasi

Posted in biologija, etika, evolucija, filozofija, politička filozofija, psihologijs morala | Označeno: , , | 136 komentara »

Je li znanstvena kritika evolucije moguća?

Posted by Matko Gjurašin dana 10/04/2010

Jerry Fodor, američki filozof i kognitivni znanstvenik, u suautorstvu sa kognitivnim znanstvenikom Massimom Piattelliom-Palmarinijem iznenađuje sve sa svojom najnovijom knjigom: What Darwin Got Wrong (London: Profile Books, 2010). Kritizira suvremenu teoriju evolucije, odnosno, onakvu kakvom je smatraju evolucijski biolozi. Prema Fodoru i Piattelliju-Plamariniju, adapcionistički model, koji putem nasumičnih genetskih mutacija odabranih kroz mehanizam prirodnog odabira stvara pogodne značajke, je pogrešan. Prirodni odabir i nasumične genetske mutacije nisu dostatni za objašnjenje biološke raznolikosti, već se i ostali faktori moraju uzeti u obzir.

Kao jedan od faktora su zakoni fizike i kemije. Oni onemogućavaju ostvaraj određenih bioloških struktura, stvarajući pritom ograničenu domenu mogućih organizama. Biološke karakteristike modernih životinja, koje su dobivene od predaka, određuju koje su buduće varijacije moguće a koje nemoguće. Geni su previše povezani sa ostalim značajkama da budu mjenjani na bilo koji zamisliv način. Spominju i rad biologa Stuarta Kaufmanna, koji tvrdi da zakoni samoorganizacije mogu stvarati složene strukture bez uplitanja prirodnog odabira. Jedan od argumenata im je i fosilni ostaci. Adapcionizam pretpostavlja stupnjevitost fosila, ali dosadašnja iskopavanja pokazuju da se evolucija odvija u kratkim erupcijama isprekidanima razdobljima mirovanja. Ako prirodni odabir neprestano djeluje, kako objasniti te prekide? Fodor i Piattelli-Palmarini daju alternativno objašnjenje putem gena, čijih par ključnih mutacija može stvoriti veliku raznolikost, time skidajući pritisak sa prirodnog odabira. Uz gene, stanice svojim djeljenjem uzrokuju rekombinaciju genoma. Stvara se raznolikost bez uplitanja prirodnog odabira.

Sve ovo, uz dodatnu argumentaciju i kritiku adapcionizma, prema Fodoru i Piatteliu-Palmariniju sužava domenu djelovanja prirodnoga odabira i pretvara ga u sekundarni mehanizam koji ne stvara stablo života već ga samo obrezuje.

Ovaj naslov, ubrzo nakon objave, uzburkao je duhove i izazvao negativne kritike. Tko je u pravu, Fodor i Piattelli-Palmarini ili njihovi kritičari, neka prosude sami čitatelji.

Recenzije:

Mary Midgley za britanski Guardian

Michael Ruse za američki Boston Globe

Ned Block i Phillip Kitcher za američki Boston Review

Adam Rutherford za britanski guardian.co.uk

John Gillott za britanski Spiked

David Papineau za britanski Prospect

Richard Lewontin za američki New York Review of Books

Ostalo:

Članak Eliotta Sobera za predstojeću zbirku članaka Philosophy of Science

Rasprava Jerry Fodora i Eliotta Sobera za Bloggingheads.tv

Massimo Piattelli-Palmarini za britanski Spiked

Posted in biologija, evolucija | Označeno: , , , , , , | 6 komentara »

 
%d bloggers like this: