Symblogia

Blog za rasprave o filozofiji, znanosti i kulturi

Archive for the ‘mediji’ Category

Bit društvenih i humanističkih znanosti

Posted by Pavel Gregoric dana 29/01/2013

Falls ProphetSindikat visokog obrazovanja i znanosti “Akademska solidarnost” uputio je akademskoj zajednici i cjelokupnoj javnosti proglas povodom “Obrasca za dostavu podataka u svrhu višegodisnjeg institucijskog financiranja znanstvene djelatnosti – Područje: društvenih i humanističkih znanosti”, koji je Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta uputilo akademskim institucijama s rokom povrata do 28. sijecnja 2013. Proglas sadrži reakciju na taj zahtjev.

Smatram da proglas sadrži više spornih elemenata, ali ovdje bih se osvrnuo samo na jedan koji mi se čini središnji. U proglasu stoji:

Ukratko, radi se o obrascu oblikovanom prema kriterijima koji su protivni važećim propisima i praksama rada u humanističkim i društvenim znanostima u Hrvatskoj, kao i samoj biti humanističkih i društvenih znanosti – ukoliko tom biti smatramo kritičku refleksiju o društvu i kulturi.

Dakle, bit humanističkih i društvenih znanosti (DHZ), smatraju članovi Akademske solidarnosti, jest kritička refleksija o društvu i kulturi.

Prvo, smatram da je ovo poimanje DHZ faktički pogrešno. Društvene znanosti, poput ekonomije ili sociologije, obuhvaćaju discipline koje utvrđuju faktična stanja u društvu, formuliraju zakonitosti i predviđaju društvene promjene, što može i ne mora biti popraćeno “kritičkom refleksijom”. Humanističke pak znanosti obuhvaćaju discipline koje se uopće ne bave društvom i kulturom (osim možda u nekom jako proširenom smislu ili na neki posredni način). Na primjer, teško možemo reći da se psihologija, pedagogija ili teoretske filozofske discipline bave  “društvom i kulturom”.

Drugo, smatram da je ono poimanje DHZ reducirano na način da je iz njega eliminirana komponenta sustavnog i organiziranog proučavanja pojava koja DHZ čini znanostima (Wissenschaften), odnosno djelatnostima koje se tradicionalno obavljaju u akademskoj zajednici na način karakterističan za nju, što uključuje publiciranje u znanstvenim časopisima i knjigama temeljem stručnih recenzija te izlaganja na znanstvenim skupovima.  Teško bi se moglo reći da je bazična djelatnost DH znanstvenika “kritički reflektirati o društvu i kulturi”, već je prije utvrđivanje, prikupljanje i povezivanje činjenica, njihova interpretacija i evaluacija, te formuliranje istih na jasan i argumentirani način karakterističan za akademski diskurs, uz poželjnu povratnu informaciju koja omogućuje poboljšanja i razvijanje argumenata, interpretacija i teorija. Netko bi mogao reći da sve to služi radi informirane i temeljite “kritičke refleksije o društvu i kulturi”, ali to je zasigurno zahtjev koji mnogi vodeći DH znanstvenici ne ispunjavaju i ne moraju ispunjavati – bar ne u sklopu svoje znanstvene djelatnosti.

I to me vodi do trećeg prigovora. Navedeno poimanje DHZ je rezultat ideologizacije akademske zajednice pri čemu se brka stručna i znanstvena djelatnost članova akademske zajednice. Mislim da je dobro da članovi akademske zajednice kritički reflektiraju o društvu u kojemu žive i kulturi kojom su okruženi. Ali to nije njihova osnovna djelatnost. Oni nisu za to plaćeni javnim sredstvima. Kritička refleksija i društveni aktivizam spadaju u slobodne (“ekstrakurikularne”) aktivnosti članova akademske zajednice. Nerijetko mi se čini da članovi Akademske solidarnosti ne shvaćaju tu elementarnu činjenicu. Oni kao da smatraju da ih porezni obveznik plaća kako bi reflektirali o društvu i kulturi i to priopćavali javnosti na televiziji ili u novinama, nesputano uzusima znantvenog diskursa i stručne recenzije kao mehanizma kontrole kvalitete. Oni kao da smatraju da bi članak u Zarezu trebalo vrednovati u postupku evaluacije pri izboru u znanstveno zvanje, baš kao i neki rad u znanstvenom časopisu. Doduše, znam nekjoliko humanističkih znanstvenika koji su svoje članke u novinama, blogovima i nerecenziranim glasilima navodili u svojim popisima radova pri izboru u zvanje. I to im se vrednovalo kao dio njihove znanstvene djelatnosti!

Na koncu, i to je četvrti prigovor: navedeno poimanje DHZ monopolizira kritičku refleksiju o društvu i kulturi. Misli li netko doista da članovi akademske zajednice koji se bave DHZ imaju nekakav prerogativ na kritičku refleksiju o društvu i kulturi? Da ih poznavanje Hegela, Foucaulta ili Žižeka čini sposobnijima za takvu refleksiju? Ne misle valjda da prirodoznanstvenici nisu sposobni ili pozvani kritički reflektirati o društvu u kojemu žive ili kulturi kojom su okruženi. Albert Einstein je zacijelo bio sposoban i pozvan to činiti. Ili Jacob Bronowski. Ili Freeman Dyson. Ili Richard Dawkins.

Očito, dakle, bit DHZ ne može biti “kritička refleksija o društvu i kulturi”, ma koliko članovi Akademske solidarnosti to žarko željeli.

Posted in kultura, mediji, znanost | Označeno: , , | 9 komentara »

Twitter za filozofe

Posted by Pavel Gregoric dana 22/03/2012

Prije desetak dana upustio sam se u avanturu i na nagovor jednog prijatelja otvorio account na Twitteru. “Nije to poput Facebooka,” veli on, “ne uzima toliko vremena, a čini te jednako informiranim i ažuriranim.” Poslušao sam prijatelja, ohrabren činjenicom da mi Twitter neće uzeti mnogo vremena. I nisam požalio.  Nemam osjećaj da sam u prošlih deset dana, uz obilje svakodnevnog redovnog i izvanrednog posla, znatno više vremena uzalud potrošio na računalu ili na iPhoneu. Prateći @philosophytweet pročitao sam neke odlične citate, prateći @rdfrs (Richard Dawkins Foundation) doznao sam za akcije u potporu ateizma i kritičkog mišljenja, prateći @CERN doznao sam da je taj važni znanstveni institut imenovao prvog “in residence” umjetnika, prateći @alaindebotton potvrdio sam svoje podijeljene osjećaje o toj popularno-filozofskoj zvijezdi, prateći @badastronomer dobio sam poveznice na neke astronomske vijesti i fantastične slike, prateći @PeterSinger vidio sam najavu filma o specizmu, prateći jednog prijatelja doznao sam o javnoj tribini u vjeronauku u školama koja se održala prije tjedan dana i na koju sam otišao itd.

Što je, dakle, Twitter? Twitter je društvena mreža koja se temelji na “tweetovima”, kratkim porukama od 160 znakova (kao sms) koje postiraju članovi te društvene mreže. Da biste vidjeli post nekog člana, morate ga pratiti (follow). Postoji opcija pretrage mreže po imenu ili usernameu. Onoga koga pratite možete u bilo kojem trenutku i napustiti (unfollow), nakon čega više ne vidite njegove tweetove. Također, ako netko vas prati, a ne želite da vas prati (npr. jer je spammer), imate opciju da ga blokirate. Za svakoga koga pratite i za svakoga tko vas prati možete vidjeti koga još prate i tko njih prati.

Treba napomenuti da se linkovi automatski krate, pa zauzimaju 19 znakova. Drugim twitterašima možete se obratiti ili osobnom porukom (kao na FB-u), koju ne vidi nitko osim njega/nje, ili tako da poruku uvedete s @username, iz čega je jasno kome ste poruku namijenili, iako je vide svi koji vas prate. Pojmovi i događaji na koje se veći broj tweeteraša referira uvode se s #pojam, što olakšava pretragu i cross-referencing. Ovdje je jedan brzi uvod Twitter.

Postoje disciplinirani tweeteraši čiji su tweetovi većinom zanimljivi i korisni. Možete pogledati koga sve ti tweeteraši prate, i većina tih bit će slično  disciplinirani i korisni, jer se tipovi korisnika razmjerno brzo prepoznaju i konsolidiraju. Postoje oni koji tweetaju beskorisne informacije ili tweetaju prečesto, što je lako eliminirati jednostavno time što ih napustite.

Koja je, dakle, korist od Twittera specifično za filozofe? Pa to što se preko Twittera mogu pratiti filozofi i filozofske organizacije, što može biti informativno i poticajno. Na žalost, u Hrvatskoj je još razmjerno malo korisnika Twittera (19.000 registriranih, oko 7.000 aktivnih), pa je tako i razmjerno malo ljudi zainteresiranih za filozofiju koji u Hrvatskoj tweetaju. Ali neka važnija imena u filozofiji u svijetu, te mnoga važna imena u znanostima, nalaze se na Twitteru. I od njih se može dosta toga zanimljivog i korisnog naučiti.

Posted in filozofija u medijima, mediji | 6 komentara »

Rastući utjecaj pseudoznanosti

Posted by Pavel Gregoric dana 25/01/2011

U sklopu 1. studentske konferencije o evolucijskoj psihologiji na Hrvatskim studijima, 21. siječnja 2011. održana je tribina pod naslovom “Evolucija i kreacionizam”. Na tribini su sudjelovali doc. dr. sc. Zoran Tadić s Biološkog odsjeka PMF-a, doc. dr. sc. Dejan Vinković s PMF-a u Splitu, dr. sc. Josip Hrgović s Instituta “Ivo Pilar”, te moderator Igor Mikloušić. Izvještaj s tribine nalazi se na Tportalu.

Kreacionizam je stajalište da je svemir i sve u njemu nastalo u skladu s doslovnim čitanjem biblijske Geneze, čime se protivi znanstvenim spoznajama iz kozmologije, geologije, biologije, antropologije itd. Na tribini se raspravljalo o tome je li kreacionizam u Hrvatskoj uopće relevantan. To stajalište u javnosti sustavno promiču neke evangelističke organizacije, no njihov je utjecaj neusporedivo slabiji od utjecaja Katoličke crkve koja prihvaća teoriju evolucije. Doduše, stajalište je Katoličke crkve da teorija evolucije ipak ne objašnjava najvažnija obilježja čovjeka, obilježja koja ga navodno izdvajaju od ostatka prirode.

Iako stojim pri mišljenju da je kreacionizam zanemariv u Hrvatskoj, složio bih se s nekim izlagačima na tribini da pojavu evangelističkih tiskovina poput Booka treba sagledati iz šire perspektive koja uključuje sve veću prisutnost pseudoznanosti, nadrilječništva i šarlatanstva u domaćim medijima pa i na akademskim institucijama.  Podsjetimo se “perjanice” HRT-ovog znanstveno-obrazovnog programa, Mišakove emisije “Na rubu znanosti”, horoskopa u novinama, zaigranih akademika koji govore o globalnom zahlađenju i osporavaju teoriju evolucije, kongresa o suradnji klasične i nekonvencionalne medicine na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu, viska u rektoratu Sveučilištu u Zagrebu itd. Složio bih se i s onima koji smatraju da akademska zajednica ne bi trebala šutjeti na takve pojave. Evo jednog ilustrativnog priloga u tom smjeru:

(Acknowledgement: “Woo Table” prilagodio za hrvatske potrebe Pavle Močilac, Dublin)

Izvornik možete vidjeti ovdje.

Posted in evolucija, mediji, znanost | Označeno: , | 78 komentara »

Žižek o vulkanu

Posted by Pavel Gregoric dana 28/04/2010

U dodatku “Magazin” Jutarnjeg lista od subote 24. travnja 2010., na str. 68-69, objavljen je tekst Slavoja Žižeka pod naslovom “Vulkan je poslao važnu poruku: Prestanite im vjerovati – ozonsku rupu vide samo znanstvenici”. Tekst se može pročitati i na mrežnom izdanju Jutarnjeg.

Novinarka Jutarnjeg lista zamolila je nekoliko domaćih znanstvenika da prokomentiraju Žižekov tekst. U tiskanom izdanju od 28. travnja, na str. 10-11, objavljena je ponešto skraćena verzija njihovih izjava, dok se na mrežnom izdanju može pročitati integralna.

Usput, pretpostavljam da je oprema teksta djelo urednika ili redakcije, jer mi se čini da naslov referira na dio teksta koji je mšljen u drugačijem smislu od onoga koji se sugerira naslovom. Istina, “Prestanite im vjerovati” može se deducirati iz Žižekove tvrdnje da znanstvenici ne znaju i da su njihova ekspertna mišljenja u konfliktu među sobom. No izkaz “Ozonsku rupu vide samo znanstvenici” prirodno sugerira da ozonskih rupa nema i da su one izmišljotina znanstvenika, dok u Žižekovom tekstu stoji: “Ako i okrivimo znanstveno-tehnološku civilizaciju za globalno zatopljenje, trebamo istu znanost ne samo da definiramo razmjer prijetnje nego često i da uočimo prijetnju – “ozonsku rupu” na nebu mogu “vidjeti” samo znanstvenici.” Ja ovu rečenicu razumijem u smislu da nam znanost (tobože) treba jer samo znanstvenici mogu identificirati ekološke probleme kao što su ozonske rupe. Time nije mišljeno da ozonskih rupa nema ili da su one izmišljotina znanstvenika.

Posted in filozofija, kontinentalna, mediji, postmoderna | Označeno: , , , , , | 109 komentara »

 
%d bloggers like this: