Symblogia

Blog za rasprave o filozofiji, znanosti i kulturi

Što je to filozofija?

Posted by Pavel Gregoric dana 08/08/2013

brainBloggerica Maria Popova izvukla je različite definicije filozofije u popularno-filozofskoj uspješnici Davida Edmondsa i Nigela Warburtona Philosophybites, proizašloj iz odličnog podcasta istoga imena u kojemu Warburton i Edmonds razgovaraju s prominentnim filozofima o temama iz njihova područja bavljenja. Preporučam slušanje podcasta, čitanje knjige, kao i pretplatu na kulturnjački blog Brainpickings koji piše Popova.

Ovaj post o različitim definicijama filozofije potaknuo me na sljedeća tri nepovezana razmišljanja.

Prvo, ima nešto neobično u disciplini koja dopušta toliko različitih definicija, odnosno u disciplini koja nema jednu ili nekoliko manje-više standardnih definicija. Naime, ako nema standardne definciije filozofije, kako znamo da je to ona jedna disciplina, a ne više njih? Ili da je ona uopće – disciplina? Rekao bih da su kontinentalna i analitička filozofija doista dvije različite discipline, s različitim definicijama, no čak i ako ostanome u okviru jedne ili druge, postoji veliki broj divergentnih definicija. Pa ipak, sklon sam misliti da kontinentalna filozofija dopušta veći broj različitih definicija nego analitička i da to ukazuje na to da je ona u manjoj mjeri “disciplina” od analitičke.

Drugo, sjećam se kako smo na prvoj godini studija filozofije, onog starog humboldtovskom za kojim su neki još uvijek nostalgični, na kolegiju “Uvod u filozofiju” pola semestra utvrđivali kako jedino filozofi mogu dokučiti što je to filozofija, iako se filozofi ne slažu je li i tko dokučio što je to filozofija, jer je nedokučivost toga što je to filozofija misterij filozofije same. Misterij koji filozofiju, tobože, čini osobito zanimljivom a nas filozofe osobito dubokima i važnima. Pjesnici su čuđenje svijeta, a mi filozofi smo čuđenje svega ostaloga, uključujući filozofije same. Nisam siguran koliko je to tada bilo poticajno pupajućim studentima filozofije, ali u svakom slučaju sada mi se čini pomalo smiješnim. Nekako mi se čini da bi se najprije trebalo okušati u filozofskim problemima i argumentima, pa tek onda reflektirati o prirodi te djelatnosti. Kao da se šegrte upućuje u tajne tesarstva tako da se reflektira o tome što je to tesarstvo i kako ga definirati, prije nego li ih se nauči razlikovati vrste drva koje se mogu tesati i uvježba u rukovanju pilom, dlijetom i blanjalicom.

Treće, postoji jedna definicija filozofije koja potječe od stoika, a koja je važila kao manje-više standardna definicija bar tisuću godina do Alkuina: “Nastojanje oko mudrosti shvaćene kao sustavno znanje o prirodnim, ljudskim i božanskim stvarima” (SVF II.36). Ta definicija danas je preširoka i neadekvatna, jer sustavno znanje o prirodnim stvarima daje nam znanost, o ljudskim stvarima daju nam društvene znanosti, kognitivna znanost i biomedicina – ostavljajući filozofiji i teologiji možda sustavno znanje o božanskim stvarima. Uz to, filozofiji preostaje meta-razina, odnosno sustavna refleksija o svim tim stvarima kao i moment njihovog povezivanja u koherentnu sliku. Na tom tragu je i definicija filozofije koju je dao Wilfrid Sellars: “The aim of philosophy, abstractly formulated, is to understand how things in the broadest possible sense of the term hang together in the broadest possible sense of the term” (u tekstu “Philsophy and the Scientific Image of Man” u njegovoj zbirci Science, Perception and Reality iz 1962.). Za tu definiciju Dennett u svojoj posljednjoj knjizi veli, bez oklijevanja: “That is the best definition of philosophy I have encountered” (Intuition Pumps and Other Tools for Thinking, 2013, str. 70).

13 Odgovora to “Što je to filozofija?”

  1. Tri definicije filozofije:

    1) navedena stoička: ukupnost usustavljenih znanja o svemu – matematička analogija: “najveća zajednička mjera” u odnosu na posebne znanosti ili discipline: sve zajedno, pa još nešto k tome;

    2) Definicije koje idu k tome da filozofija proučava “osnove svega”: matematičkia analogija: “najmanji zajednički nazivnik”, ono zajedničko u posebnim znanostima ili disciplinama (npr. osnovni zakoni gibanja materije u dijalektičkom materijalizmu, transcendentalna redukcija u fenomenologiji idr.);

    3) historijsko-praktična, nastala razvojem Univerziteta: nekad je sve (osim teologije, prava i medicine) bilo “filozofija”, Kako su se izdvajale “posebne znanosti” (filozofija prirode koja se razvija u niz znanosti, ekonomija, psihologija itd.), filozofija je “reziduum”, ono nešto nejasno i nesigurno što ostaje kad se sve posebno izdvoji.

    Ova treća, praktično prisutna, izbija filozofiji svaki fundament. Ostaje u analitičkoj tradiciji nekakva logičko-jezička analiza (i to je jedna disciplina, ili možda više njih, nešto što ima svoj korpus znanja i vještina koje treba savladati), s druge, u “kontinentalnoj”, jedna literrarna tradicija – nastavljanje proučavanja jednog korpusa literarnih djela, koje se može uvijek iznova čitati i reinterpretirati (kao što možemo čitati i reinterpretirati Homera, Šekspira, serijal “Ratovi zvijezda” itd.) i možda nam čak dati neke korisne uvide o čovječnosti (ako baš ne i o prirodi).

    Meni ta podjela na discipline i posebne znanosti i struke nije zanimljiva tema. Zanima me filo-sofia kao mentalni stav (po-stav), ljubav (i težnja) ka mudrosti, ono što uvijek iznova započinje s “čuđenjem u svijetu”. Ono što se naziva “školska filozofija” mi je uglavnom dosadno. Zato za sebe kažem da sam “mudroljub” (valjda dovoljno nepretenciozno: “-ljublje” kao “amaterizam”, ne pretenzija na “biti mudar”)

  2. […] ovaj zapis potakao me tekst “Što je to filozofija?” Pavela Gregorića na blogu “Symblogija”. Objavio sam tamo kao komentar ispod teksta, ovdje sam doradio – ispravio neke greške i […]

  3. Marko Kučan said

    slušao sam uvod kod prof. burgera. razgovaralo se o nekim osnovnim stvarima i bilo je pomalo dosadno, no ovo što ste napisali o tom kolegiju jednostavno ne stoji. nije se mantralo i ulazilo u tajne zanata, nego je cilj bio dati studentima nekakvu sliku studija koji su upisali i discipline kojom će se, valjda, jednog dana baviti. prije bih rekao da je studentski manjak interesa taj kolegij učinio beskorisnim nego njegov koncept. učenje vještine argumentiranja je prikladnije za debatni klub ili tečaj retorike.

    “The aim of philosophy, abstractly formulated, is to understand how things in the broadest possible sense of the term hang together in the broadest possible sense of the term”

    uz svako dužno poštovanje dennettu i sellarsu, ova definicija ne govori ništa. “broadest possible sense of the term” nije definiranje predmeta, već izbjegavanje istog, a nisam siguran ni da sam shvatio što bi “hang together” trebalo značiti. znam da smokve i šljive vise na granama, a tamo nikakve filozofije još nisam vidio, izuzev one vezane za uzgoj i fermentaciju grožđa.

    • Marko Kučan said

      usputno, trebao sam pročitati štogod sellarsovo prije bulažnjenja, ali vruće je, triba plovat…

    • Mi smo slušali “Uvod” kod prof. Despota.
      Ako netko želi provjeriti “stoje” li moji navodi o tom kolegiju, neka prolista Desptovu knjigu “Uvod u filozofiju” (GHZ, Zagreb, 1988, među ondašnjim studentima poznat i pod naslovom “Priručnik za letenje”).

  4. Zeljko said

    Slusao sam Uvod kod Pejovica i mislim da sam od nas trojice najbolje prosao. To je bio jedan sustavan pregled osnovnih filozofskih pitanja s referencama naklasike i uglavnom dovoljno opcenito da je cak u sebe obuhvacalo i pitanja kojima se bavi analiticka filozofija. Naravno, malo se moglo proci u godinu dana. Problem je bio sto se poslije uglavnom nije nastavljalo na taj nacin, sustavno i postupno, nego se uglavnom poticao jedan aktivizam, mistifikacije, samodopadnost i povrsno zakljucivanje. No…

    • Mislim da si u pravu, Željko, da si od nas trojice najbolje prošao. I ja sam slušao Pejovića, iako sad mislim da sam ga trebao slušati više i pažljivije. Ovo ostalo što veliš izgleda da se nije promijenilo u četiri desetljeća.

    • Marko Kučan said

      mislim da je pejovićeva “suvremena filozofija zapada” bila preporučena literatura za taj kolegij, no meni je dosta toga isparilo s prve godine. istinabog, ne mogu reći da sam ozbiljno pripremao literaturu za kolegij koji od vas očekuje samo da dišete i pokazujete minimalnu razinu svjesnosti.

  5. davor said

    Ja ni kod koga ne slušah Uvod u filosofiju, ali sam čitao Priručnik za letenje, pa se osjećam pozvan na odgovor. U prvom redu mi je zanimljivo koliko je širok smisao u kojem je ona usporedba tesarstva i filosofije su-visla (”hangs together”). Dok je Vaša usporedba polazila od Vaše ondašnje situacije, dakle nekoga tko se uvodi u jednu struku među ostalima, ipak treba uzeti u obzir što optuženi Despot misli o filosofiji kao struci: ”Profesor filosofije i istinski filosof nisu jedno te isto. To se doduše razumije samo od sebe, ali se u ”svijetu” kojega univerzitet (”sveučilište”) omogućuje, uvijek iznova zaboravlja.”

    Ja ću to razumijevati opet iz svoje situacije, pa utoliko ne u Nietzscheovom smislu ”istinskog filosofa” (kako ste to nedavno obrazložili), nego skromnije, iz ovog Popperovog gledišta: ”Vjerujem da su svi ljudi filosofi, premda neki više od drugih. Slažem se, naravno, s tim da postoji nešto poput posebne i ekskluzivne grupe akademskih filosofa, ali nipošto ne dijelim (…) oduševljenje djelatnošću i nazorima tih filosofa. Upravo suprotno, mislim da mnogo toga ide u prilog onim ljudima (oni su u mojim očima također jedna vrsta filosofa) koji ne vjeruju akademskoj filosofiji.”

    Kad netko započne učiti tesarstvo, nema sumnje da mu je jasno čemu tesarstvo: za izradu upotrebnih predmeta. To je nešto samorazumljivo, što je svatko implicitno usvojio odrastanjem. To je jasno ne samo tesarskim kandidatima, nego i svakom drugom. S filosofijom stoji drugačije. Barem u našoj okolini riječi ”filozof” i ”filozofirati” vrijede kao neka uvreda. Ali, ta zloglasna ne-korisnost filosofije nije isključivo neka osebujnost naše sredine: od kad se ona tračka sluškinja rugala Talesu, pa do suvremenog akademskog svijeta, mnogima se nameće pitanje o ne-korisnosti filosofije.

    Filosofski odgovor na to je, kako se meni čini, prije svega ispitati kako pojam ”koristi”, ili onoga ”za što je nešto”, hangs together. Među svim tim stvarima za koje hoće ustanoviti kako međusobno su-vise, filosofi valjda hoće znati ne samo kako je s ”the aim of philosophy”, nego i kako je s tim ”aim” uopće. Pa se vidi, kao što znamo od Aristotela (ako se dobro sjećam), ili od bilo kojeg četverogodišnjaka, da taj sklop upućivanja ”A je za B, B je za C, C je za D,…” mora negdje okončati. Nešto je samo radi sebe.

    Neki filosofi su iskusili, pa to pokušavaju prenijeti drugima, da je filosofiranje nešto što je samo radi sebe. Čini mi se da Despotov Uvod ide za tim da potakne u drugima to iskustvo.

  6. Mislim da je pri razmatranju toga što je filozofija uvijek poželjno uzimati u obzir međuodnos filozofije i znanosti (nipošto originalna misao). Rekao bih da je znanost rijetka biljka, koja niče na polju refleksije tamo gdje se, stjecajem ovih ili onih okolnosti (podatnosti predmeta, nečije inspiracije i dobre ideje, nekih socioloških preduvjeta, itd.), uspije oblikovati relativno uspješan istraživački program, dakle takav koji ima manje-više jasno definirane metode, ciljeve, i sredstva evaluacije hipoteza, te koji uspijeva postići porast (intersubjektivno provjerljivog) znanja o svome predmetu. Dotično polje refleksije pak, iz kojeg niče znanost, jest ono gdje prebiva filozofija – to je polje prethodnih pitanja, pretpostavaka, sučeljenih načina sagledavanja nekog fenomena, “što-ako”-zamisli (zli demon, itd.) i slično. Od implicitnog zauzimanja stava glede tih pitanja i pretpostavaka znanost ne može pobjeći (mora pretpostaviti da je stvarnost nezavisna od subjekta, zatim određeno shvaćanja istine, uvjeta opravdanosti empirijskog iskaza, racionalne argumentacije, itd.), ali se ne mora njima eksplicitno baviti. Netko pak mora, ili barem želi – that’s us, my friends, for better or for worse.

  7. nikobit said

    filosofija je prije svega Ljubav, a šta je Ljubav – to je Jedno
    sa čim ili sa kim – s Božanskom Mudrošću
    dakle, spoj s najvišom Mudrošću, s Božanskim
    dodir čovjeka i Božanskog (ili Boga)
    ne priča već, opet, Ljubav

    (http://nikobitein.blogspot.com)

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

 
%d bloggers like this: