Symblogia

Blog za rasprave o filozofiji, znanosti i kulturi

Upošljivost filozofa u Hrvatskoj

Posted by Pavel Gregoric dana 06/04/2013

Jedna kolegica svratila mi je pozornost na Analitički bilten Hrvatskog zavoda za zapošljavanje iz 2009. godine (link). Ondje se može pronaći jedan indikator upošljivosti filozofa. Radi se o omjeru broja prijavljenih osoba s diplomom filozofije na Burzu rada u Zagrebu u 2008. godini i broja osoba koji su zaposleni unutar 6 mjeseci od prijave.

Ovdje je tablica za žene:

Pages from analit.bil-3_2009A ovdje je tablica za muškarce:

Screen Shot 2013-04-06 at 23.44.30

Dakle, prema ovom indikatoru, filozofi su u Hrvatskoj na samom dnu zapošljivosti. Uspredite to s upošljivošću filozofa u Velikoj Britaniji i Sjedinjenim Američkim Državama.

Ovdje bih želio napomenuti dvije stvari. Prvo, čini mi se da ove brojke svjedoče da je teško opravdati postojanje sedam sveučilišnih studija filozofije u Hrvatskoj (tri samo na Sveučilištu u Zagrebu), koji svi zajedno upisuju oko 300 studenata godišnje. Drugo, tvorci i izvođači sveučilišnih studija u Hrvatskoj trebali bi se ozbiljno zapitati kako da povećaju upošljivost svojih diplomanata, odnosno kako da revidiraju postojeće programe kako bi studenti dobili znanja i vještine kojima će postati konkurentniji na tržištu – ma kako stagnantno ono bilo. Ne moram napominjati da bi takve revizije sveučilišne programe po svoj prilici mogle učiniti zanimljivijima i suvremenijima.

PS. Možda se pitate što je s recentnijim Analitičkim biltenima HZZ-a. Na žalost, u njima se filozofija uopće ne javlja.

 

12 Odgovora to “Upošljivost filozofa u Hrvatskoj”

  1. Zeljko said

    1. To što filozofa nema u najnovijim biltenima, što to znači? Da se nisu ni prijavljivali na Zavod? Zato što su odmah našli posao? Zato što od Zavoda nisu ništa ni očekivali?
    2. To što je upošljivost filozofa u VB i USA veća nego u Hrvatskoj, što to znači? U Hrvatskoj su i astronauti i nuklearni fizičari slabije zapošljivi nego u USA.
    Na žalost Pavel, upao si u logiku planske ekonomije i školovanja za tržište rada. Po mojem sudu, studija filozofije treba biti onoliko kolika je za njima potražnja, ali se svaki završeni student mora pobrinuti sam za sebe, gdje će i što će raditi. Naravno, tu ostaju problemi besplatnosti takvog školstva i njegove kvalitete, no ovi podaci nisu ni tebi bili povod za tu raspravu.

    • 1. To što filozofa nema u novijim biltenima ne znači ništa. Samo je objašnjenje zašto sam stavio podatke iz biltena iz 2009.
      2. To što je upošljivost filozofa u GB i US veća nego u Hrvatskoj znači da nemaju inflaciju filozofa kao mi, te po svoj prilici znači da studijem dobivaju znanja i vještine koje ih čine zanimljivima poslodavcima na različitim poslovima u različitim sektorima.
      3. Na žalost, Željko, mislim da si ti pobrkao stvari. DANAS je studij filozofije još uvijek usidren u logiku planske ekonomije i školovanja predominantno za srednjoškolske profesore filozofije. Umjesto da daje šira znanja, vještine i kompetencije koje će diplomirane filozofe učiniti zanimljivima širem spektru poslodavaca, a možda čak ih i pripremati za razne oblike poduzetništva.

      • Zeljko said

        Meni se čini da iz ovih podataka koje si nam prezentirao ne mozes izvoditi zaključke o kvaliteti studija filozofije iz niza razloga. Mislim da su ti naprosto zaključci ishitreni. No, slažem se da je danas niska kvaliteta studija filozofije koliko je ja poznajem. No, to ne bih povezivao s tržištem rada, pogotovu ne s ovim podacima. Ne može se, i ne treba se, svaki podatak iskoristiti u konačnu svrhu, reforme sveučilišnog studija filozofije. Ovi su podaci, ovakvi kakvi su, previše ranjivi da ispune tu svrhu

  2. Citat sa zanimljivim podacima iz jednog teksta koji će uskoro izaći u jednom od naših vodećih znanstvenih časopisa:

    It is noteworthy also that of the roughly 200,000 higher education students (in the year 1990 this number was at 70,000), about 60% are enrolled in social science and humanities study programs, about 25% in technical programs and less than 10% in each of the natural sciences, biomedical and biotechnological study programs. This is completely uncorrelated to the needs of the labour market and is one of the meaningful causes of the unemployment rates of young people with tertiary education which in Croatia reaches 14%. In this regard among the EU countries only Greece and Spain have higher unemployment rates of highly educated citizens. There is also a significant increase of the number of students who decide to follow the whole higher education study program abroad.

  3. dejan krsic said

    Nije problem (samo ili barem primarno) da studenti/ce filozofije nemaju, popularnim žargonom rečeno, “kompetencije” za zaposljavanje, nego nase restriktivno shvacanje i tumacenje toga tko može obavljati koje poslove (utkano u zakone, pravilnike, natjecaje…). Tu treba dati vecu slobodu i prijavljivanja na natjecaje i izbora (pa se za neke sasvim administrativne poslove ne bi trazilo da kandidat/kinja ima zavrsen bas, stajaznam, pravni fakultet, ekonomiju il vec nesto. To je i problem zasto nema mjesta za “prvostnike”.

  4. Josip Ćirić said

    S obzirom da u RH u srednjim školama postoji manje od 50 nastavnika filozofije s punom satnicom, pa kad još pribrojimo radna mjesta na sedam studija filozofije, ispada da je studiranje filozofije jamstvo hodočašćenja na HZZO. Povrh toga, “osebujnost” pojedinih studija filozofije čini to jamstvo još izglednijim.
    Na konstruktivnu stranu, u razgovoru prorektorom za međunarodnu suradnju s UCO saznao sam da oni svojim budućim studentima pružaju pregled poslova koje mogu obavljati s diplomom filozofije. OK, Amerika je to, ali može biti zanimljivo za pročitati
    http://careers.uco.edu/files/major-connections/CLA/BA-Philosophy.pdf

    • Zeljko said

      Da, to su sjajne instrukcije koje sam i sam vidio i drugdje. Ali, zaista, i tu je Pavel u pravu, i studij filozofije bi sam sebe morao poceti shvacati drukcije a i okolina bi drukcije trebala shvacati studij filozofije, kao sto kaze Dejan

    • Marko Kučan said

      Pa onda da iskoristimo sve te sjajne sposobnosti koje navodi ovaj pregled, poput “sposobnosti da se postave prava pitanja” ili “sposobnosti analize i rješavanja problema”: čini mi se, osim hrpe izmišljenih, tj. nepostojećih ili nedefiniranih poslova (administrator, arts consultant, author, buyer, columnist, critic, diplomat, financial planner, government employee/official, personnel director/manager, PP/PR, purchasing agent, researcher), lista se većinom sastoji od poslova za koje filozofi jednostavno nisu kompetentni (anthropologist, attorney, engineer, genealogist, health care admin, lawyer, librarian, paralegal, physician, producer/director, psychologist etc.) ili od poslova na ovaj ili onaj način proturječnih nekom humanističkom etosu kojeg, kakti, njegujemo (advertising, financial, insurance, management/marketing, PR, sales, broker etc.), dok je ostatak, izuzmemo li vjerska zanimanja i poznata (profesor, socijalni radnik, učitelj i sl.), ukoliko uopće nešto jest ostalo, poprilično neprivlačan ili nedostupan.
      ukratko, ne vidim po čemu je ovo konstruktivno, štaviše, liči mi više na tapš-tapš, pogotovo kad se studij filozofije reducira na nejasne i lebdeće kompetencije poput “ability to assess pros and cons of proposed solutions” ili “ability to speak and write clearly”.

      • Josip Ćirić said

        Što, čak ni dvojku iz zalaganja?😉

        Svakako, moguće je u popisu vidjeti tapšanje i iluziju kako studij filozofije ipak nije gubljenje vremena. S druge strane, moguće je iskoristiti popis za razmišljanje o alternativama. Vjerujem kako je bolje upaliti svijeću nego proklinjati mrak.
        Promotrimo argumentaciju:
        a) “sjajne sposobnosti” – u stvari su tehnike analize sadržaja i identifikacije argumenata potrebne za svako intelektualno zanimanje, filozofija nije ništa manje iznimka. Dapače, može se prigovoriti o nedostatku operacionalizacije “sjajnih sposobnosti”, ali to ne znači da su sjaje išta manje. Niti da su nevažne.
        b) “izmišljeni poslovi” – popis se ipak odnosi na USA, gdje posla ima nešto više nego u HR, a i raznovrsniji su. Jesu li “izmišljeni” utoliko što nisu proizvodni, da ne kažem “nisu baza nego nadgradnja”? Razvijenije društvo znači raznovrsniju podjelu rada, time i neobičnija zanimanja. Iz njihove neprimjenjivosti u HR ne slijedi da su pobratimi s jednorozima.
        c) “nekompetentnost filozofa” – na popisu stoji kako je za pojedine poslove potrebno i školovanje izvan filozofije
        d) “poslovi proturječni humanističkom etosu” – ovdje su katran i perje malo eksplodirali u lice. Ako je humanistički etos izravno oprečan tržištu, onda studiranje filozofije preostaje samo ekonomski zbrinutima, što nikako nije dobro po struku. Također bi slijedilo kako filozofi onda nemaju što tražiti na tržištu osim tradicionalnih zanimanja, pa je onda ovakav pokušaj UCO suicidalan (barem za filozofiju). Međutim, tržište bez etike (tj. samokontrole; preferiram etiku odozdo) kad-tad će pojesti samo sebe, pa mu treba netko tko nešto zna o etici. Na koncu, postaviti u isključivi odnos filozofiju i tržište je pomalo narcisoidno – kao da je bavljenje filozofijom vrjednije od bavljenja nekim drugim poslom. Možemo u to čvrsto vjerovati, ali to nikako nije filozofski argument.
        e) “popis je neprivlačan ili nedostupan” – ovdje se potpuno slažemo. Prvo je osobni doživljaj i to je vaše; drugo je stanje stvari u HR i naše je nešto promijeniti po tom pitanju, pa makar samo percepciju struke.

        • Marko Kučan said

          što se tiče katrana i perja, metode posramljenja su odavno demode jer je manjak srama izumom televizije i interneta postao oblik društveno korisnog rada. danas sam baš u razgovoru s jednim kolegom malo raspravio o vašem odgovoru, i obojici se pričinjalo da ste zapravo potpuno u pravu, no, odveć je jasno, samo ako se izvrši stanovita zloupotreba vaših riječi. naime, nekoć davno bi ljudi na jarca natovarili svoje grijehe i potjerali životinju iz sela da umre u pustinji, ne bi li se time spasili od strahovite žestine božjega gnjeva. u novije vrijeme, tu su zadaću od popova na sebe preuzeli novinari i ostali prodavači magle, među njima i humanisti. dobar je to biznis, plodno je to tržište koje nazivaju “humanizam” što se vidi i iz gornjeg popisa, u koje su sve sfere građanskog života ti znalci prodrijeli, poput miševa vrebaju u noćnoj tami koja je postala njihovo carstvo. unatoč rečenom, meni je mnogo logičniji sljedeći popis zanimanja, jer je ipak vidljivo da su takvi poslovi humanistima najzanimljiviji – marksist-tehnomenadžer, self-help psihofarmaceut, poduzetnik obolio od ljevičarenja, twitter-kritičar, svjetlonoša i scijentist, neoliberalni vrač, proizvođač alkoholnih para, new-age guru, kršćanofob, euro-neuralgičar, recenzent pop-kulturnog smeća, partijski stručnjak za lobotomiju, histerični skriboman, turbo-folk aktivist, građanin/domoljub/demokršćanin/liberal/konzervativac, novopečena kolumnistička zvijezda, sindikalni mafijaš, saborski mafijaš, neovisni mafijaš. ukratko, dok god se smišljaju nova evanđelja, humanisti će imati posla i ja ne gubim previše sna zbog navodno nesigurne budućnosti humanizma – što se ovdje učinilo kao atavizam neke socijalističke logike, zapravo je atavizam kulture i civilizacijskih vrednota koje u svakom smislu treba istrijebiti, ukoliko bi se filozofi što bolje svidjeli poslodavcima i uvalili među redove marketinških vudu-doktora i kotačića svjetonazorske i odgojno-stegovne mašinerije. etika o kojoj govorite svakako je prisutna. zaključno, je li filozofija vrijednija od drugih “poslova”? pa, ukoliko zanemarimo činjenicu da filozofija nije posao (“blagajnica” ili “vodoinstalater” je posao), rekao bih da nemam pojma, jer sam trenutno nezaposlen.

        • Marko Kučan said

          no, da ne bi ispalo da samo sprdam i nihiliziram, ponudit ću, osvježen perspektivom spomenutog kolege, konstruktivni komentar: neka zanimanja spomenuta na onom popisu su u svakom slučaju kompatibilna sa humanističkom naobrazbom i nadasve korisna, izuzev toliko omražene slobodne umjetničke djelatnosti, ali su nedovoljno razrađena (a kakti radi se o razvijenom zapadnjačkom društvu, neš’ ti amerike). naime, od ekologije i raznih zelenih aktivnosti, nastavničkog i van-nastavničkog, odgojno-obrazovnog posla, kulturnih društava i udruga, informativnih i kulturnih programa bilo na televiziji ili radiju, zelene arhitekture i deurbanizacije (održiva mala poljoprivreda), cijelog spektra socijalnog rada i ispomoći, paternalističke djelatnosti očuvanja flore i faune (planinarske i šumarske udruge i sl.), institucionalnog kulturno-umjetničkog rada poput kazališta, kinoteka, muzeja, arhiva, knjižnica i naširoko i nadaleko dalje. meni ovo prvo pada na pamet, ali sigurno bi se popis debelo proširio kad bi ostale kolege ponudile svoje prijedloge te bi sve to zajedno djelovalo realnije i prihvatljivije. čini mi se da razmišljanja u ovakvom smjeru spajaju ugodno i korisno, pretvaraju riječ u djelo, tj. filozofi mogu iskoristiti svoja znanja na način koji se ne svodi na prodavanje moralki u dnevnim novinama i internet portalima, a da se pritom potpuno ne kompromitiraju, i još zarade za kajganu i dio režija. uvijek ostaje i trbušna logika, dakle u inostranstvo na naftnu platformu.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

 
%d bloggers like this: