Integrativna bioetika u Beogradu

Od 14. do 16. svibnja 2013. u Beogradu će se održati međunarodna konferencija iz bioetike pod naslovom Enhancement: Cognitive, Moral and Mood, s renomiranim govornicima poput Petera Singera (Princeton), Juliana Savulescua (Oxford), Ingmara Perssona (Goteborg/Oxford) i Nicholasa Agara (Wellington).

Kao što se može vidjeti iz programa, 6. i 7. panel na konferenciji posvećen je takozvanoj “integrativnoj bioetici” na kojima će se šestoro zanstvenika iz Hrvatske i Srbije kritički osvrnuti na teoriju i praksu integrativne bioetike. Izlaganja će biti na engleskom jeziku, pa će se renomirani gosti moći upoznati s teoretskim i praktičnim problemima u jednom od najizdašnije financiranih istraživačkih programa u području humanističkih znanosti u Hrvatskoj u proteklom desetljeću. (Vidi raniji post o integrativnoj bioetici.)

Zanimljivo, u ranijoj verziji programa konferencije u Beogradu, kreiranoj koncem siječnja 2013., među najavljenim sudionicima na ovoj konferenciji su  Amir Muzur i Iva Rinčić iz Rijeke, istaknuti zastupnici integrativne bioetike, no u konačnom programu – u kojemu su čak dva panela posvećena integrativnoj bioetici – njih više ne nalazimo. Jesu li procijenili da bi bilo iznimno teško braniti teoriju i praksu integrativne bioetice pred ovakvom publikom, ili je posrijedi nešto drugo?

Čekamo konferenciju i izvještaje iz Beograda.

Oglasi

Upošljivost filozofa u Hrvatskoj

Jedna kolegica svratila mi je pozornost na Analitički bilten Hrvatskog zavoda za zapošljavanje iz 2009. godine (link). Ondje se može pronaći jedan indikator upošljivosti filozofa. Radi se o omjeru broja prijavljenih osoba s diplomom filozofije na Burzu rada u Zagrebu u 2008. godini i broja osoba koji su zaposleni unutar 6 mjeseci od prijave.

Ovdje je tablica za žene:

A ovdje je tablica za muškarce:

Dakle, prema ovom indikatoru, filozofi su u Hrvatskoj na samom dnu zapošljivosti. Uspredite to s upošljivošću filozofa u Velikoj Britaniji i Sjedinjenim Američkim Državama.

Ovdje bih želio napomenuti dvije stvari. Prvo, čini mi se da ove brojke svjedoče da je teško opravdati postojanje sedam sveučilišnih studija filozofije u Hrvatskoj (tri samo na Sveučilištu u Zagrebu), koji svi zajedno upisuju oko 300 studenata godišnje. Drugo, tvorci i izvođači sveučilišnih studija u Hrvatskoj trebali bi se ozbiljno zapitati kako da povećaju upošljivost svojih diplomanata, odnosno kako da revidiraju postojeće programe kako bi studenti dobili znanja i vještine kojima će postati konkurentniji na tržištu – ma kako stagnantno ono bilo. Ne moram napominjati da bi takve revizije sveučilišne programe po svoj prilici mogle učiniti zanimljivijima i suvremenijima.

PS. Možda se pitate što je s recentnijim Analitičkim biltenima HZZ-a. Na žalost, u njima se filozofija uopće ne javlja.