Symblogia

Blog za rasprave o filozofiji, znanosti i kulturi

Archive for Ožujak 2012.

Epikur o oblicima i veličinama atoma

Posted by Pavel Gregoric dana 29/03/2012

Dobro je poznato da je Epikur preuzeo Demokritov atomistički nauk i u njega uveo neke korekcije i dopune kojima je taj nauk htio učiniti bliskijim empiriji i otpornijim na prigovore. Jedna od dopuna sastoji se u tome što je atomima – nedjeljivim sastavnicama tijela – uz oblik i veličinu, pripisao još jedno temeljno svojstvo, a to je težina (fr. 68 A 47 Diels-Kranz). Zbog težine  atomi se stalno kreću, i to pravocrtno nadolje ili ukoso. Zbog kosog kretanja atoma dolazi do njihova sudaranja. Uslijed sudaranja atoma dolazi do njihovog nakupljanja, odnosno do  formira tijela različitih veličina, od jedva vidljivih tjelešaca do cijelih svjetova, ali i do njihovog raspadanja.

Prema Teofrastovu izvještaju (Phys. op. fr. 8 ap. Simplic. in Phys. 28.9 = 68 A 38 DK), Demokrit je smatrao da atomi imaju beskonačno mnoštvo oblika. Međutim, Epikur je korigirao Demokrita ustvrdivši da atomi nemaju beskonačno mnogo oblika, jer bi to povlačilo da atomi imaju beskonačno mnogo veličina – što znači atome koji bi bili vidljivi a valjda i atome koji bi bili veliki poput cijelih svjetova – što je Epikur smatrao suprotnim empirijskoj evidenciji i stoga neprihvatljivim (vidi Pismo Herodotu 55-56). Evo što Epikur tvrdi:

…broj sličnih <atoma> za svaki pojedini oblik naprosto je beskonačan, ali broj različitih oblika nije naprosto beskonačan nego tek nezahvatljiv  <nebrojivo velik> – ako ih već ne želimo protegnuti naprosto u beskonačnost i u njihovim veličinama. (Hdt. 43)

Isto tvrdi i Epikurov pjesnik-glasnogovornik, Tit Lukrecije Kar (O prirodi stvari II.479-482):

                                            …prapočela stvari
mogu varirati prema konačnom broju oblika,
što da nije tako, našle bi se neke sastavnice stvari
koje bi tijelo mogle beskonačno povećati.

PITANJE: Zašto Epikur smatra da bi beskonačan broj oblika atoma nužno povlačio i beskonačan broj njihovih veličina?

(EDIT 4.4.2012)

Evo zašto.

Zenonovi paradoksi počivaju na pretpostavci beskonačne djeljivosti. Epikur smatra da stvari nisu beskonačno djeljive, jer kad se dođe do razine atoma aktualna djeljivost prestaje. Stvari su agregati konačnog broja atoma. Međutim, kako su atomi različitih veličina ili mora postojati neka najmanja mjerna jedinica veličine atoma ili je njihova veličina kontinuirana, pa su stoga oni teoretski ili potencijalno beskonačno djeljivi (iako, dakako, nisu i aktualno djeljivi). Epikur ne može prihvatiti potonju opciju jer mu ona vraća Zenonove paradokse na atomskoj razini, tako da mora postulirati postojanje najmanje mjerne jedinice veličine. Ako je atom A veći od atoma B, onda je A veći od B za barem jednu tu najmanju mjernu jedinicu veličine (tzv. minimum, pl. minima).

E sad, uvođenje minimuma ne smije biti tek trik da se izbjegne Zenonove paradokse. Evo na što mislim. Uzmimo da netko tvrdi da atomi imaju oblike koji se ne daju izraziti cijelim brojem minima, jer je atom A sferičan, atom B kockast, a atom C piramidast. U tom slučaju svaki od njih dade se samo približno opisati brojem minima, jer je svaki zapravo malo veći od približnog broja minima. Ali ovo “malo veći” ponovno uvodi djeljivost minimuma, tako da Zenonovi paradoski opet nisu izbjegnuti. Prema tome, da bi se izbjeglo Zenonovim paradoksima, atomi moraju biti oblika koji doista odgovaraju minimumu, odnosno moraju biti takvi da se svi daju izraziti cijelim brojem minima. Drugačije kazano, na razini atoma imamo granularnost.

Najlakši način da si to predočimo je pomoću trodimenzionalnog grida, npr. 3 x 3 x 3, u kojemu svaka kućica odgovara jednom minimumu. Jedan oblik atoma bio bi onaj kockasti u kojemu je svih 27 kućica ispunjeno. Drugi oblik bio bi onaj krnje kocke kojemu fali jedan ili dva minimuma na kutevima, treži oblik bio bi nekakav dijagonalni štapić poput bacila itd. Pretpostavljam da bi Epikur dopustio atome i većih dimenzija grida, pa stoga i većeg broja mogućih oblika. Ali ključna stvar – i to je odgovor na psotavljeno pitanje – koja god bila dimenzija atomskog grida, broj oblika u tom gridu je konačan i jedini način da se poveća broj oblika jest da se poveća grid, odnosno da se doda još minima. Odatle slijedi da bi beskonačan broj oblika atoma odista nužno povlačio beskonačan broj veličina atoma.

 

Oglasi

Posted in povijest filozofije, povijest filozofije | Označeno: , , , | 16 komentara »

Twitter za filozofe

Posted by Pavel Gregoric dana 22/03/2012

Prije desetak dana upustio sam se u avanturu i na nagovor jednog prijatelja otvorio account na Twitteru. “Nije to poput Facebooka,” veli on, “ne uzima toliko vremena, a čini te jednako informiranim i ažuriranim.” Poslušao sam prijatelja, ohrabren činjenicom da mi Twitter neće uzeti mnogo vremena. I nisam požalio.  Nemam osjećaj da sam u prošlih deset dana, uz obilje svakodnevnog redovnog i izvanrednog posla, znatno više vremena uzalud potrošio na računalu ili na iPhoneu. Prateći @philosophytweet pročitao sam neke odlične citate, prateći @rdfrs (Richard Dawkins Foundation) doznao sam za akcije u potporu ateizma i kritičkog mišljenja, prateći @CERN doznao sam da je taj važni znanstveni institut imenovao prvog “in residence” umjetnika, prateći @alaindebotton potvrdio sam svoje podijeljene osjećaje o toj popularno-filozofskoj zvijezdi, prateći @badastronomer dobio sam poveznice na neke astronomske vijesti i fantastične slike, prateći @PeterSinger vidio sam najavu filma o specizmu, prateći jednog prijatelja doznao sam o javnoj tribini u vjeronauku u školama koja se održala prije tjedan dana i na koju sam otišao itd.

Što je, dakle, Twitter? Twitter je društvena mreža koja se temelji na “tweetovima”, kratkim porukama od 160 znakova (kao sms) koje postiraju članovi te društvene mreže. Da biste vidjeli post nekog člana, morate ga pratiti (follow). Postoji opcija pretrage mreže po imenu ili usernameu. Onoga koga pratite možete u bilo kojem trenutku i napustiti (unfollow), nakon čega više ne vidite njegove tweetove. Također, ako netko vas prati, a ne želite da vas prati (npr. jer je spammer), imate opciju da ga blokirate. Za svakoga koga pratite i za svakoga tko vas prati možete vidjeti koga još prate i tko njih prati.

Treba napomenuti da se linkovi automatski krate, pa zauzimaju 19 znakova. Drugim twitterašima možete se obratiti ili osobnom porukom (kao na FB-u), koju ne vidi nitko osim njega/nje, ili tako da poruku uvedete s @username, iz čega je jasno kome ste poruku namijenili, iako je vide svi koji vas prate. Pojmovi i događaji na koje se veći broj tweeteraša referira uvode se s #pojam, što olakšava pretragu i cross-referencing. Ovdje je jedan brzi uvod Twitter.

Postoje disciplinirani tweeteraši čiji su tweetovi većinom zanimljivi i korisni. Možete pogledati koga sve ti tweeteraši prate, i većina tih bit će slično  disciplinirani i korisni, jer se tipovi korisnika razmjerno brzo prepoznaju i konsolidiraju. Postoje oni koji tweetaju beskorisne informacije ili tweetaju prečesto, što je lako eliminirati jednostavno time što ih napustite.

Koja je, dakle, korist od Twittera specifično za filozofe? Pa to što se preko Twittera mogu pratiti filozofi i filozofske organizacije, što može biti informativno i poticajno. Na žalost, u Hrvatskoj je još razmjerno malo korisnika Twittera (19.000 registriranih, oko 7.000 aktivnih), pa je tako i razmjerno malo ljudi zainteresiranih za filozofiju koji u Hrvatskoj tweetaju. Ali neka važnija imena u filozofiji u svijetu, te mnoga važna imena u znanostima, nalaze se na Twitteru. I od njih se može dosta toga zanimljivog i korisnog naučiti.

Posted in filozofija u medijima, mediji | 6 komentara »

 
%d bloggers like this: