Symblogia

Blog za rasprave o filozofiji, znanosti i kulturi

Je li Wittgenstein liberalni filozof?

Posted by Aleksandar Joksić dana 07/07/2011

U Jutarnjem listu od 2. srpnja našao se tekst Jurice Pavičića Liberalizam opet donosi fašizam?. U jednom dijelu teksta Pavičić kaže sljedeće: „U ta doba (kasne osamdeste op. AJ) bio sam student Filozofskog i kao mnogi studenti Filozofskog trovao sam se liberalnim filozofima, čitao Berlina, Wittgensteina i Poppera, a supijani mudrijaški razgovori u pivnici završavali bi Smithom, Montesquieuom, trodiobom vlasti, slabom državom i nevidljivom rukom.“.
Budući da je Ludwig Wittgenstein jedan od najutjecajnijih filozofa, tema mi se čini dovoljno zanimljiva da joj posvetim komentar. Naime, spominjanje Wittgensteina kao „liberalnog filozofa“ baca sjenu sumnje u pogledu toga koliko je Pavičičevo trovanje liberalnim filozofima bilo ekstenzivno. Wittgesteinov doprinos filozofiji se obično smješta u discipline poput filozofije jezika, filozofije uma i filozofije matematike koje su same po sebi apolitične tako da nije jasno kako je iz njih bilo moguće iščitati Wittgensteinove političke stavove, a još manje da je bio liberalni filozof. Štoviše, nije lako iščitati njegove političke stavove ni iz njegovog osobnog života jer su ga mnogi prijatelji i poznanici opisivali kao apolitičnu osobu koja je prezirala novine i političke diskusije. Ipak, neke činjenice iz njegove biografije osporavaju kvalifikaciju „liberalnog filozofa“, a u nastavku ću pobrojati neke od tih činjenica:

1) Wittgenstein (LW) je imao neobičnu fascinaciju s tadašnjim SSSR-om i veliku želju da ode tamo i da se preseli. U jednom pismu Johna Maynarda Keynesa upućenom, na LW-ovu molbu, sovjetskom veleposlaniku, Keynes za LW-a kaže: „On nije član Komunističke partije, ali ima jake simpatije s načinom života kojeg, kako on vjeruje, predstavlja nov režim Rusije“. Kažu neki da je motiv za odlazak u Rusiju bio to što ga je ona podsjećala na utopijske zajednice u Americi i navodno besklasno društvo. Kažu da je „idealistička strana komunizma“ izgledala zadovoljavajuće za LW-ovu „asketsku i religioznu prirodu“.

2) Neki ljudi koji su dobro poznavali LW-a smatrali su ga „staljnistom“. Iako će neki reći da su LW-a Rusiji privlačili Dostojevski i Tolstoj, a ne Staljinova Rusija, svejedno je čudno za jednog liberalnog filozofa da u SSSR-u vidi svoju budućnost.

3) Po nekima je LW imao jaku averziju prema privatnom vlasništvu

4) LW je, kažu, utjecao na Francisa Skinnera (LW-ov ljubavnik s kojim je planirao otići u Rusiju) da postane „tolstojevski socijalist“

5) Dok je bio u Rusiji susretao se s ljudima od kojih su neki izjavili da je pokazao interes za dijalektički materijalizam. Kažu da se doimao kao pravi prijatelj Sovjetskog saveza, a neki da im se čini da je bio predsjednik Društva prijatelja sovjetske Rusije

6) LW-ov veliki prijatelj Piero Sraffa je izjavio da je LW-u u Rusiji bila ponuđena profesura na moskovskom sveučilištu, što je ovaj namjeravao prihvatiti, ali je naknadno ponuda povučena.

7) LW-ovi prijatelji i suradnici Rush Rhees i Elizabeth Anscombe su se suzdržavali od opisa LW-ovog odnosa prema Rusiji i komunizmu. Rhees je izjavio da je poželjnije da ljudi (uključujući njega samog) ne znaju ništa o LW-ovom privatnom životu jer bi možda bili manje skloni da ga čitaju u svijetlu činjenica iz njegovog osobnog života.

8 ) Iako su mnogi izjavili da prema njihovom znanju LW nije čitao Marxa i Engelsa, Rhees kaže da je LW čitao prvi dio Kapitala, a možda i neka druga djela. Kaže da je bio upoznat s osnovnim postavkama dijelektičkog materijalizma što je možda prije bila posljedica diskusija s marksističkim prijateljima nego čitanja samog Marxa. Rhees također kaže da je od 1939. godine nadalje LW bio općenito blagonaklonjen prema ruskim komunistima. Rhees je prema vlastitom priznanju prezirao staljinizam od 1937. godine i kaže da se često sporio s LW-om oko toga.

Dakle, zaključio bih da Wittgensteinova djela ne podržavaju interpretaciju njega kao liberalnog filozofa, a biografske činjenice govore upravo suprotno. Na Pavičićevu konfuziju je možda utjecala činjenica da je Wittgenstein, kao i mnogi drugi liberalni mislioci (Popper, Hayek, von Mises), bio iz Beča, a moguće i tada prošireni stav među marksistima da je analitička filozofija „buržujska“ filozofija.

3 Odgovora to “Je li Wittgenstein liberalni filozof?”

  1. Mladen said

    evo nategnutog ali mogućeg odgovora. W. W. Bartley 3rd svrstava se u liberalne filozofe ili brem poznavaoce istih. pa recimo ovdje (http://www.the-rathouse.com/Bartley/Short-PopWitt-teachers.html) on opisuje bliskost filozofije kasnog Wittgensteina i K. Poppera, ali bojim se da je veza s liberalizmom dosta nategnuta čak i u svjetlu navedenog članka. S druge strane mislim da su staljinističke ‘reference’ u postu pretjerane, moguće je jednostavno simatizirati ideju komunističke revolucije u pred- i ranoj sovjetskoj Rusiji i bez da se želi Trockom razbiti glavu ili protivnike režima slati u Gulag. Recimo u djelima Education and the Social Order se kod Russella izriču pohvale sovjetksom društvenom uređenju, te se 1951.g. sovjetski savez furiozno oglašuje o Russellu kao izdajici nakon štp njegova Reith predavanja (BBC Radio 4) ‘Individual and Authority’ (ili tako nešto) tumače kao nagli zaokret od zagovaranja državnog socijalizma ka liberalizmu i tržišnoj ekonomiji.
    Ispričavam se što se nemam više vremena ovime pozabaviti, uživajte,
    M

  2. Wittgensteina bih stvarno teško mogao zamisliti kao liberala; logično bi mi bilo da naginje nekom obliku aristokracije. Mogu shvatiti da ga Pavićić spominje u tom kontekstu, kao “alternative” diskreditiranom marksizmu, ali i izranjajućem konzervativizmu, sa zapada.

    Nisam znao za ove navode o određenim simpatijama prema SSSR. Ipak, ne čini mi se da je od nekog bitnog značaja za njegovo djelo; ipak su to marginalije. Bila su drugačija vremena, tko baš ne voli kapitalizam, mogao je osjetiti simpatije prema SSSR, kao što su recimo načelni liberali koji su mrzili komunizam mogli osjetiti simpatije za Mussolinija pa i Hitlera i druge diktatore.

    Kod nas je prevedena vrlo zanimljiva knjiga “Wittgensteinov žarač” o sukob Wittgensteina i Poppera. Popper je bio ne samo liberalni teoretičar nego i zagovornik društvenoga aktivizma, Wittgenstein je smisao takvoga aktivizma načelno negirao.

    Ne zaboravimo pak da je B. Russell, umjereni ljevičar, fabijanac, objavio “The Practice and Theory of Bolshevism” još 1920.. Jasno je uočio da tu nema nikakve vlasti sovjeta kao više forme demokracije, nego diktatura jedne partije, te da novi vladari imaju već dve i pol godine nakon revolucije razvijenu “klasnu svijest”, različitu od proklamirane proleterske (o čemu će pisati Milovan Đilas 35 godina kasnije).

    Što se pak samog Pavičićevog članka tiče, vrlo je dobar, detektira neke bitne tendencije u krizi suvremene civilizacije, u Hrvatskoj imamo jednu varijaciju. Kapitalizam je opet u očitoj krizi, liberalna demokracija ne uživa mnogo povjerenja, a lijeve idejne alternative nema, pa više raste ona desna (koja ima prednost da se ne mora toliko mučiti oko “ideja”). I u Hrvatskoj, imamo ogromno nezadovoljstvo “partitokracijom”, a više je ljudi sklono željeti neku vrstu “prosvjećenog diktatora” koji bi uveo reda, a ne truditi se na VIŠE demokracije (participativna, deliberativna i prospektivna demokracija).

    • Uz “tko baš ne voli kapitalizam (…)”, treba imati na umu i rast fašizma, posebno nacizma. Oni i komunisti bili su žestoki ideološki i politički protivnici, dok su zapadne demokracije bile mlake i popuštale Hitleru.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

 
%d bloggers like this: