Symblogia

Blog za rasprave o filozofiji, znanosti i kulturi

Filozofija? Što će ti to?

Posted by Pavel Gregoric dana 26/03/2011

Ovo je često pitanje s kojima se susreću srednjoškolci koji žele studirati filozofiju i oni koji su filozofiju upisali na sveučilištu. Izgleda da je to pitanje, bar u Velikoj Britaniji, potpuno promašeno. Slijedi post koji mi je poslao jedan mlađi kolega.

Na blogu Stephena Lawa, britanskog filozofa s londonskog sveučilišta, koji je postao poznat po svojim popularnim knjigama o filozofiji i pokušajima približavanja iste djeci, osvanuo je post pod naslovom “Why Philosophy Degrees are among the MOST Useful”, s recentnim rezultatima GRE (Graduate Record Examination) testa studenata razvrstanima prema području koje namjeravaju upisati na diplomskom studiju. Studenti koji su se opredijelili za filozofiju imali su najbolji rezultat na „writing“ i „verbal“ komponentama testa od svih područja uopće. Zanimljivo je da, s obzirom na to da se dobri rezultati GRE testa traže na mnogim sveučilištima engleskoga govornog područja, postizanje dobrog rezultata ne kvalificira studenta samo za jednu struku, nego širom otvara vrata svim društveno-humanističkim strukama. Primjerice, studenti filozofije imaju najbolje rezultate i na LSAT testu, koji moraju položiti pretendenti za studij prava.  Naravno, ako pogledamo malo detaljnije strukturu GRE testa i prisjetimo se kakav se tip filozofskog obrazovanja preferira u anglosaksonskom svijetu, rezultati i nisu toliko neočekivani. Naime, verbalna komponenta se sastoji od prepoznavanja sinonima i antonima za ponuđene riječi, kao i dopunjavanja rečenica prema smislu, dok se pisana komponenta sastoji od problema i argumenata. U tom dijelu testa potrebno je zadane probleme prezentirati iz određene perspektive, jasno i logički koherentno, dok je zadane argumente za neku tvrdnju potrebno kritički promotriti i to pretvoriti u kratki esej.

Iz rezultata testa jasno je da studij filozofije u Britaniji daje široke kompetencije, osposobljava studenta za probleme iz stvarnog života, neovisno o području kojim se pojedinac misli baviti, te stoga predstavlja jedan od najpoželjnijih smjerova studiranja. Vrijedi li isto i za Hrvatsku? Ako ne, što je potrebno učiniti da to počne vrijediti i za nas?

32 Odgovora to “Filozofija? Što će ti to?”

  1. Matko Gjurašin said

    Vrijedi li isto i za Hrvatsku? Ako ne, što je potrebno učiniti da to počne vrijediti i za nas?

    Nažalost, sve porušiti i započeti ispočetka.

  2. Naravno, logički moguća interpretacija rezultata je i ona da su ljudi sa superiornim usmenim i pismenim verbalnim sposobnostima posebno skloni upisati filozofiju.😀 Dakle, trebalo bi studente testirati prije nego što upišu preddiplomski studij, i onda opet nakon, da bi se dobili rezultati koji pouzdano svjedoče o ulozi studija filozofije.
    S druge strane, Britanija ima posebno razvijenu tradiciju vježbanja debatnih sposobnosti, nezavisno od bavljenja specifično filozofijom. Kad sam išao u školu u Glasgowu, suočio sam se sa zadatkom kojemu ništa slično ovdje nisam doživio: učiteljica nas je podijelila u grupe, te nam dala u zadatak da pripremimo, ovisno o grupi kojoj smo pripadali, bilo pro bilo contra argumentaciju u vezi neke teme. Ljudi tako uče odvojiti argumentacijske vještine od toga što stvarno vjeruju ili osjećaju. Dobro dođe za (nekadašnje) vladare svijeta.

    • Martin Kuhar said

      Slažem se, ali i to je napravljeno. Vidi http://courses.dce.harvard.edu/~phils4/lsat.html

      • Ali, koliko vidim, tu su studenti opet testirani tek nakon što su već studirali filozofiju i druge predmete, bez usporedbe s rezultatima svih studenta koji su tek upisali svoje birane grupe. Trebalo bi vidjeti kako stoje studenti koji su tek upisali filozofiju u odnosu na druge koji su tek upisali business, social science, itd.

        • Martin Kuhar said

          Možda sam ja krivo razumio, ali mi se čini da ako je u jednom istraživanju pokazano da oni koji žele diplomu iz filozofije bolji od drugih, a u drugom da oni koji upravo jesu na diplomskom iz filozofije su također bolji od drugih, da je makar pokazano da im studij filozofije ne smanjuje njihove dispozicije; čak štoviše, da nijedan drugi studij nije u stanju stići ih s vremenom. Zar ne?

        • U oba se istraživanja radi o “philosophy majors”, koliko vidim. Odite na link “post” u gornjem postu.

        • Martin Kuhar said

          Ok, ali i dalje to ne opovrgava činjenicu da nijedan drugi predmet ne uspijeva dostići filozofiju, taman da su i intelektualno superiorni upisali istu.🙂

  3. Mladen said

    Što je potrebno?
    Privoljeti studenete da kroz prve tri godine studija tjedno pišu najmanje jedan esej (kao što je gore navedeno ‘problemi i argumenti’) tjedno, te iste eseje detaljno komentirati/ocjenjivati. A ‘ko će to platit?

    • Luka Rek said

      Nije stvar u plaći. Iz osobnog iskustva znam da postoje kolegiji na nekim drugim odsjecima koji zahtjevaju veći broj eseja tijekom semestra. Razlog je uvriježeni sklop pravila koja slijede profesori i studenti filozofije po kojemu se podrazumijeva da je znanje i ostvarenje nekih kompetencija provjerivo u jednoj instanci usmene razmjene između profesora i studenta po završetku slušanja nekog predmeta. Profesorima se ne da ispravljati desetke eseja tjedno, a ni većini studenata nije baš žarka želja pisati ih.
      Objektivno gledano, kada bi svaki profesor svaku sekundu svojih konzultacija proveo ili u razgovoru o esejima ili u ispravljanju istih, to ne bi bilo apsolutno nezamislivo. No znam da je generalna praksa otići na kavu ili sendvič ako 15min od početka konzultacija nema nikoga pred kabinetom.
      Da ne bi bilo nesporazuma, svakako bi trebalo povisiti plaću profesorima i ostalom visoko obrazovanom fakultetskom osoblju. Ne zato što profesorima trebaju novčana sredstva da bi financirali drukčiji način obrazovanja svojih studenata, već zato da imaju osjećaj da se njihov rad doista cijeni. A isto vrijedi i za studente. Mogu na prste jedne ruke nabrojati eseje/seminare koje sam pisao na studiju filozofije, a koji su zahtjevali barem neku minimalnu razinu kreativnosti i truda. Svi ostali bili su činjenične ekspozicije potvrđene citatima iz različitih enciklopedija, priručnika, itd. Isto kao što profesore obeshrabruje mjesečna uplata na žiro-račun, tako i studente obeshrabruje što se njihovi seminari u koje su možda uložili sate i dane kod (nekih) profesora provjeravaju u okviru nekoliko minuta.
      Ups. Čini se da sam na kraju poduprio upravo ono s čijim opovrgavanjem sam započeo komentar.

      • Mislim da nisu nužni baš svakotjedni eseji. U svojih godinu dana na stipendiji u Americi slušao sam mnoge kolegije na više sveučilišta (Harvard, MIT, Tufts), i nigdje se nije tražio esej svaki tjedan. Pinker je tražio ukupno jedno izlaganje i jedan veći esej na kraju semestra, Jackendoff otprilike isto tako, na metafizici na Harvardu tražio se jedan manji i jedan veći esej na kraju, jedino su sintaktičari na MIT-u i logičar na Harvardu imali češće zadaće, zbog naravi svakog predmeta. Dakle, mislim da je u redu da se studentima dade vremena da “vare” građu a ne da moraju imati stalni output; no, opet, nekakva dva rada po semestru bi bila poželjna, nije dobro da provjera stupnja usvojenosti građe bude samo usmena. Filozofija je, na kraju krajeva, prvenstveno pisana aktivnost.

        • Luka Rek said

          Da. Poanta je u tome da se mnoge stvari koje mislimo u vlastitoj glavi i koje se čine jasne i samorazumljive često pokažu veoma drukčijima kada ih stavimo na papir. Inzistiranje na pisanim zadaćama trebalo bi biti ključno. Točnom eksplikacijom vlastitih ideja dobivamo bolju sliku o njihovim kvalitetama i lakše možemo pratiti strukturu i tok vlastite misli kada je on logički prezentan u pisanom tekstu. Na kraju krajeva, trebali bi se i učiti razmišljati na pisani način jer mislim da je glavni razlog manjkave sposobnosti pisanja i argumentiranja upravo u tome što se smušeni i ne-refleksivni tok misli izražen u govoru pokušava direktno prenijeti na papir bez prethodnog organiziranja i preformuliranja.

        • Kad sam bio na dvogodišnjem magisteriju u Oxfordu, pisao sam jedan esej između 6.000 i 8.000 riječi svaka dva tjedna, a literatura za esej brojala je oko 200 do 300 stranica teksta. Znam također da su dodiplomci pisali u prosjeku jedan esej tjedno, ali manjega obima.

        • Čuo sam da Oxford ima takav sustav, drukčiji nego Amerika.

        • Ne samo Oxford. I Cambridge i Durham.🙂

          I nisam siguran, Joško, da ti je opravdano poopćavati na cijelu Ameriku.
          Osim toga, budući nisi bio redoviti nego gostujući student na Harvardu, je li moguće da nisi dobivao istu količinu zadaća kao i redoviti studenti? U Oxfordu je ovisilo o samom gostujućem studentu koliko će si obaveza staviti na leđa, pri čemu se nitko nije bunio ako si nije stavio baš puno obaveza.

        • Samo kolokvijalno poopćavanje🙂
          Ja sam bio slobodni istraživač koji je mogao raditi što hoće kad hoće, bez obveze da išta piše ili ičemu prisustvuje. Govorio sam o onome što sam vidio da su redovnjaci dobivali.

      • Ja ne mislim da bi trebalo povećati plaću profesorima. Plaće profesora u Češkoj ili Mađarskoj su i 30% niže od plaća profesora u Hrvatskoj, iako u prosjeku rade bolje nas. Kako i koliko radimo, ne zaslužujemo niti ove plaće koje sada primamo. (Usput, primamo ih na tekući, a ne na žiro-račun.)

        • Luka Rek said

          Nisam htio govoriti protiv svoje buduće struke. Ja ni ne znam točne podatke o tome koliko se profesorska radna mjesta plaćaju pa ne bih ni mogao uistinu ocjeniti koliko je takva suma adekvatna. Ali pošto ću i ja (let`s hope) jednog dana biti profesor ne bih se žalio na veću plaću🙂
          No ono što mi je bitnije je da mogu raditi što volim, a to bih i ću raditi bez obzira plaćalo mi se to ili bilo to dio mojih radnih obveza ili ne. The point being da obrazovanje ne smije stati na put tvom učenju. Tko se želi razvijati u tome će uspijevati bude li radio i učio bez obzira kakvo visoko obrazovanje imao. Tko ne želi, neće. Možda osobe koje upisuju filozofiju imaju izraženu takvu tendenciju više od drugih

        • Mladen said

          U odgovoru na upit izvan ove liste, pisao na dvopredmetnom studiju u Oxfordu (dakle imao sam još jedan predmet koji je nosio svoje zadaće) u pravilu jedan esej tjedno. Naravno, u pravilu sam pratio i jedan kolegij taj semestar, a ne 4 ili 13. Dakle ne po jedan esej iz tjedno za svaki od 5 kolegija.
          Ali nije pitanje koliko sam ja na jednom fakultetu pisao, a koliko je netko drugi na drugom, a netko na trećem… Pitanje je bilo što je trebno u situaciji u Zagrebu, i ja još uvijek predlažem barem jedan esej tjedno (jer tjedan je prirodna kršćanska mjera vremena uvriježena u našoj kulturi sa zabavnim i neradnim vikendom) da se postigne kontinuitet i lakoća pisanja (koja mi još uvijek teškom mukom dolazi i nakon 13 godina studija temeljenog na pisanju).
          Ali i dalje ostaje pitanje tko će to platiti jer kvalitetno pregledati 30-ak eseja tjedno, makar i do 1000 riječi nije niti zabavna niti laka stvar (pa tako ne ulazi u gore navedeni vikend). Koliko god gorčine postojalo prema postojćeme sustavu i profesore treba platiti zato da se dovije kvalitetnije ljude da rade to umjesto prijave na projekte razvoja poljoprivrede. Jer smatram da je društvena korist u prvotnom veća, ali to je za neku drugu raspravu. Jel netko ima sposobnosti napisati zadovoljavajuću prijavu za IPARD program?

        • Mladen said

          Ispričavam se na greškama u tipkanju, pišem s javnog računala.

  4. puzz said

    Negdje sam čitao o jednom sličnom istraživanju, ali vezano uz M.B.A. Ukratko, istrživanja su pokazala da su ljudi s MBA bili natprosječni manageri.

    Malo nakon toga sam čuo jedno drugo istraživanje koje je istraživalo kandidate koji su završili MBA na različitim sveučilištima, ali koji su na početku istraživanja po svim ostalim kriterijima bili jednaki. I onda su otkrili da studij MBA skoro ništa ne pomaže u sposobnostima koje se od MBA-ova kasnije u životu očekuje. I to za skoro sve studije osim 3-4 elitna sveučilišta. Dakle, u Americi postoji nekoliko stodina studija MBA, ali sam ona tipa Harvard se zaista isplate. Ostalo odreda pohađaju studenti koji bi ionako bili za taj posao (najčešće, naravno).

    Dakle, pitanje je… Ima li koje istraživanje koje pokazuje da su, od kandidata početno istih sposobnosti, oni s filozofijom kasnije bili interesantniji tržištu rada od onih koji su završili nešto drugo?

    Iskreno, čisto sumnjam.

  5. Martin Kuhar said

    Pogledajmo kako se kod nas opismenjava: http://www.jutarnji.hr/test-pravopisa-na-fakultetima–od-329-studenata-bas-nitko-nije-rijesio-test-pismenosti/952896/
    Kada se u četiri godine fakulteta treba predati možda četiri seminara koja većinom nitko i ne čita, nije ni čudo; i to ne vrijedi samo za filozofiju, nego za praktički cijeli spektar naših društveno-humanističkih znanosti.

  6. Dijana said

    Kada se u četiri godine fakulteta treba predati možda četiri seminara

    Studiramo li mi na istom Odsjeku?🙂
    Primijetila sam da u komentarima prevladava mišljenje da studenti premalo pišu. Tijekom preddiplomskog studija napisala sam oko 40 seminarskih radova. Možda je to malo s obzirom na spomenute fakultete u inozemstvu, ali čini mi se da ipak nije toliko loše (kvantitativno). Ono što jest loše je nedostatak povratne info – ja sam ju dobila za 5-6 radova. Kvalitetnu povratnu info sam dobila za 2-3 rada.
    Smatram da bi bilo teško implementirati jedan esej tjedno/svaka dva tjedna u postojeći sustav. Da bi ispunio kvotu od 30 ECTS bodova po semestru, student nerijetko mora upisati 8-9 predmeta po semestru. Kako tu uklopiti jedan esej tjedno?
    Ako bi se pisanje tjednih/dvotjednih eseja zahtijevalo na svakom predmetu (ili barem samo na seminarima), čini mi se da bi trebalo drastično smanjiti broj predmeta, a time i povećati broj ECTS bodova pojedinih predmeta. Potonje bi se čak i moglo opravdati jer bi količina literature potrebne za jedan predmet/seminar (znači za otprilike 7 eseja u dvotjednoj verziji) sigurno povećala opterećenje studenta.
    S druge strane, ako bi se htio zadržati postojeći broj predmeta u semestru (s njihovim ECTS bodovima), onda bi se poželjni ukupni broj eseja u semestru valjda trebao “podijeliti” među predmetima, a profesori među sobom dogovoriti kad će se kome donositi eseji kako bi se ostvario kontinuitet rada (tijekom jednog/dva tjedna se radi samo na jednom eseju, nakon toga se prelazi na drugi). Ili bi možda bilo na studentu da si složi raspored pisanja eseja prema predmetima koje je upisao, tako da svaki tjedan piše esej iz drugog predmeta.
    Ako bi se pisanje tjednih/dvotjednih eseja zahtijevalo na samo jednom ili dva predmeta – pitam se koji bi predmet/profesor dobio tu čast da se eto baš iz njegovog predmeta pišu eseji. Ili bi student odabrao predmet koji ga zanima pa iz njega pisao radove, što znači da bi popularni profesori/profesori popularnih predmeta imali više posla + dotični predmet bi morao nositi više ECTS bodova studentima koji pišu eseje iz njega.
    Moram priznati da je ovo samo površno razmišljanje, moguće je da sam previdjela nešto bitno pa bespotrebno zakomplicirala stvari. No, čini mi se da bez drastične promjene programa ideja o eseju tjedno nije izvediva.
    Tako da, dok ne dođe do promjene programa, ja ne bih inzistirala na povećanju količine eseja, već bih se fokusirala na povećanje kvalitete istih. A to znači najmanje dvije stvari: 1. “natjerati” studente da se potrude oko svojih radova (a ne da se događa ono što je naveo kolega Rek – malo se prepriča što tko kaže, potkrijepi kojim citatom, eventualno usporede stavovi dvaju autora i super) i 2. “natjerati” profesore da radove pregledaju i kvalitetno komentiraju, možda čak i ocijene. Dojam koji sam dobila razgovarajući s kolegama jest da bi se nakon ostvarenja drugog, ostvarilo i prvo.

    • Martin Kuhar said

      To se i ja pitam, jer sam iz već podosta odslušanih obaveznih predmeta napisao sve skupa dva seminara. Kada uračunam izborne dobijem osam seminara. Pogledano ih je pola. Mislim da je to kvantitativno, kao i kvalitativno loše. Uzmi u obzir da si ti jednopredmetna filozofija, pa si zbog velikog broja seminara možda morala više pisati. No, ja sam naglasio da ono što se mora napisati ne mora prijeći 4 seminara, što je zaista porazno.
      Nisam ovdje ušao u dodatnu problematiku, a ta je kako objektivno ocijeniti seminare iz kontinentalne tradicije, te kako očekivati da profesori dobro ocijene radove studenata, kad su i sami slabi s brojem i kvalitetom radova. Tvoja zadnja opservacija je samorazumljiva – s višim kriterijima bi se i studenti više trudili. Što se tiče strukture studija, tu bi zaista trebalo stvari regulirati počevši od ECTS bodova, tako da student zna na čemu je i što se od njega očekuje. Osobno smatram da filozofija nema više što tražiti od historijskog pristupa (premda je on koristan u smislu razumijevanja na koga se tko nadovezao ili kritizrao) u kojem se prepričavaju tvrdnje autora, jer živimo u vrijeme dostupnosti infromacija, nego treba insistirati na kritičkom povezivanju i argumentiranju. To kod nas ovisi o vlastitom trudu, ali se ne traži i zato studij filozofije ne opismenjava filozofe ni približno kao što to GRE test vani sugerira.

      • Dijana said

        Budući da su se obaveze studenata te parametri koji određuju koliko seminara student mora upisati na našem Odsjeku mijenjali iz godine u godinu, ne mogu sa sigurnošću tvrditi koliko se radova mora napisati tijekom preddiplomskog tj. može li se student provući sa samo 4 rada – naprosto ne znam koja su pravila trenutačno na snazi. Slažem se da je 4 rada tijekom 4 godine poražavajuće. Kaže mi kolega s DP da je napisao oko 15 seminara na filozofiji. Naravno, DP imaju i predmete s druge studijske grupe koji nose svoje obaveze. Priznajem da je moja perspektiva na kvantitetu radova kod nas vjerojatno iskrivljena time što sam kao JP pisala više od kolega s DP, ali i dalje smatram da se treba prvenstveno raditi na povećanju kvalitete radova. Mislim da bi za studente bilo korisnije da napišu 3-4 rada godišnje (kao kolega DP), ali da se oko tih radova i potrude, da dobiju feedback od profesora, u konačnici da nešto i nauče iz toga, nego da napišu 10 naviše radova godišnje po principu koji danas vrijedi na našem Odsjeku. Usuđujem se tvrditi da je meni pisanje seminarskih radova u više od 50% slučajeva bilo obično traćenje vremena, ništa više. Badava mi onda njih 40ak.

    • Smatram da bi bilo teško implementirati jedan esej tjedno/svaka dva tjedna u postojeći sustav. Da bi ispunio kvotu od 30 ECTS bodova po semestru, student nerijetko mora upisati 8-9 predmeta po semestru. Kako tu uklopiti jedan esej tjedno?

      To je stoga što su nam programi rigidni, s paušalnim brojem bodova po kolegiju, dodijeljenih mehanički, polazeći od ukupnog broja bodova po semestru ili godini. Da se bolonjska reforma provela kako treba, ne bi bilo nikakvih prepreka da postoji kolegij koji zahtijeva pismeni rad od 2.000 riječi – uz ostale obaveze – i koji nosi, primjerice, 12 ECTS. Onaj tko bi uzeo taj kolegij, dakako, ne bi morao uzeti mnogo drugih kolegija, a s obzirom na opterećenje – ne bi ni mogao. Također, bolonjska reforma predviđa ocjenjivanje svakog, pa tako i seminarskog kolegija. Nikad mi nije bilo jasno zašto se seminarski kolegiji ne ocjenjuju i nikada mi nitko nije ponudio suvislo objašnjenje te prakse.

      Tijekom preddiplomskog studija napisala sam oko 40 seminarskih radova.

      Ako se ne varam, vi ste studirali jednopredmetni preddiplomski studij filozofije, pa ste imali priliku upisati mnogo više seminarskih kolegija od studenata dvopredmetnog preddiplomskog studija, kao što je Martinov i slučaj većine studenata Odsjeka za filozofiju. No čak i ako uzmemo u obzir činjenicu da ste bili student jednopredmetnog studija, još uvijek mi se čini da je broj od 40 radova nevjerojatno velik. Zar ste upisali 40 seminarskih kolegija, po 10 svake godine, odnosno po 5 svaki semestar? Ili, ako uzmemo da je polovica profesora tražila jedan rad u semestru a da je druga polovica tražila dva rada, to znači 30 seminarskih kolegija u četiri godine, odnosno 7,5 po godini, tj. 3,75 po semestru. To mi ne izgleda vjerojatno.

      • Dijana said

        Da se bolonjska reforma provela kako treba, ne bi bilo nikakvih prepreka da postoji kolegij koji zahtijeva pismeni rad od 2.000 riječi – uz ostale obaveze – i koji nosi, primjerice, 12 ECTS.

        Da, to je ono na što sam ciljala u prvoj opciji i jedino što mi se čini smislenim. I naravno da bi u takvom sustavu esej tjedno bio izvediv.

        Nikad mi nije bilo jasno zašto se seminarski kolegiji ne ocjenjuju i nikada mi nitko nije ponudio suvislo objašnjenje te prakse.

        Ocjenjivanje seminarskih kolegija značilo bi više rada. A većina nastavnika ne želi raditi više za iste novce. Ovako ne moraju čak ni pogledati seminarske radove tj. nitko ih ne prisiljava na to. Ne opravdavam takvo ponašanje, ali čini mi se vjerojatnim objašnjenjem. Naravno, to nikad neće biti i službeno objašnjenje.

        (…) To mi ne izgleda vjerojatno.

        Odslušala sam točno 40 seminarskih kolegija tijekom 4 godine preddiplomskog (ne računajući predmete poput Grčke filozofije koji su se bilježili pod seminar, kao ni seminarski dio onih predmeta koji su koncipirani kao predavanje sa seminarom npr. Bioetika). Seminarski rad nije bio obaveza na svim seminarima – na nekima sam imala usmeno izlaganje ili zadaće. Kad se napisanim radovima pridodaju radovi koje sam morala napisati u sklopu obaveznih te izbornih predmeta, brojka se popne na 38 radova (+/- 2 ukoliko sam negdje nešto promašila). Ne znam što Vam je tu nevjerojatno. Treba negdje i skupiti 60 ECTS godišnje, a Odsjek se nije baš pretrgao da nam omogući široku ponudu izbornih predmeta (odslušala sam njih 6 koji su me bar donekle zanimali).

        • Ocjenjivanje seminarskih kolegija značilo bi više rada. A većina nastavnika ne želi raditi više za iste novce.

          Ocjenjivanje seminarskih kolegija značilo bi više rada samo pod pretpostavkom da se seminari ne čitaju. Jer ako ih nastavnik pročita, koliko mu još vremena treba da ih i ocijeni? Meni se čini da je čitanje seminara nastavna obaveza, a ne opcionalni hobi nastavnika. Osim toga, nije baš da je rad nastavnika u RH potplaćen pa da ne moraju izvršavati svoje nastavne obaveze. Baš sam bio na konferenciji u Rumunjskoj gdje sam imao priliku razgovarati s kolegama iz različitih zemalja u regiji i šire. Bio sam iznenađen informacijom da kao docent u RH primam 2 puta veću plaću od redovitog profesora na Sveučilištu Yerevan u Armeniji, odnosno otprilike istu plaću kao redoviti profesor s 30 godina radnog staža na Karlovu sveučilištu u Pragu. A navodno profesori tamo čitaju i ocjenjuju seminarske radove svojih studenata. S time što su profesori na Karlovu sveučilištu u prosjeku znanstveno produktivniji od onih na UniZg.

          Inače, prije koji tjedan završena je evaluacija UniZg u sklopu Institutional Evaluation Programme koji vodi European University Association. Nakon očitovanja rektorata UniZg na nacrt izvještaja, on će uskoro postati službeni dokument i biti objavljen na stranicama EUA. Ukratko, UniZg je dobio velike kritike i u poglavlju “Teaching and Learning” i u poglavlju “Research”. Preporuke za poboljšanje situacije s nastavom uključuju revidiranje studijskih programa radi potpune i ispravne provedbe bolonjske reforme, uključujući dodjeljivanje ECTS bodova u skladu s realnom procjenom studentskog opterećenja, modularnost, izbornost, fleksibilnost, jasno propisane ishode učenja itd.

          Treba negdje i skupiti 60 ECTS godišnje, a Odsjek se nije baš pretrgao da nam omogući široku ponudu izbornih predmeta

          Nije li program jednopredmetnog preddiplomskog studija filozofije predviđao da se bar trećina ECTS bodova prikupi s drugih odsjeka i fakulteta? U tom slučaju je značajan dio od 40 seminarskih radova bio napisan za kolegije koji nisu bili u organizaciji Odsjeka za filozofiju.

        • Dijana said

          Ocjenjivanje seminarskih kolegija značilo bi više rada samo pod pretpostavkom da se seminari ne čitaju. (…) Meni se čini da je čitanje seminara nastavna obaveza, a ne opcionalni hobi nastavnika.

          Mislim da je očito da polazim od te pretpostavke. Naravno da je čitanje seminara nastavna obaveza i ima nastavnika koji uredno pregledaju rad, komentiraju, sugeriraju poboljšanja i sl. Možda mi studenti pretjerujemo kad kažemo da ih većina ni ne pročita rad. No, kako dobiti drugačiji dojam kad ih je većina voljna dati potpis onog trena kad se rad preda ili bez ijednog komentara na račun rada?
          Što se plaće tiče, nisam tvrdila da su nastavnici potplaćeni. Već jednostavno da, uz gore navedenu pretpostavku te pretpostavku da se neizvršavanje nastavnih obaveza tolerira, a tolerira se, nastavnici imaju dvije opcije: 1. ocjenjivanje seminara = više rada i 2. neocjenjivanje seminara = manje rada. A plaća je jednaka. Etički kodeks nastranu, opcija 2 je primamljivija, sviđalo se nama takvo ponašanje ili ne.

          Preporuke za poboljšanje situacije s nastavom uključuju revidiranje studijskih programa radi potpune i ispravne provedbe bolonjske reforme, uključujući dodjeljivanje ECTS bodova u skladu s realnom procjenom studentskog opterećenja, modularnost, izbornost, fleksibilnost, jasno propisane ishode učenja itd.

          Baš me zanima kako će se navedeno provesti na Odsjeku na kojem je sasvim normalno da predmet x ima 16 knjiga ispitne literature, a predmet y 6 knjiga, a imaju istu satnicu i nose isti broj bodova (i ne, ovih 16 nisu neke ekstra tanke knjige). I na kojem će se uvijek pronaći način da se stari program upakira pod revidirani… Inače, ne čude me rezultati evaluacije.

          Nije li program jednopredmetnog preddiplomskog studija filozofije predviđao da se bar trećina ECTS bodova prikupi s drugih odsjeka i fakulteta?

          Radilo se o četvrtini studija tj. minimalno 45, a maksimalno 60 ECTS. Odredba za koju ne znam je li ikad zaživjela ili je ostala tek mrtvo slovo na papiru. Nekako je ispalo da se to preporuča, ali ne mora (čini mi se da je tako rečeno i kolegici koja se raspitivala o tome na Odsjeku). Kako je to sada uređeno, ne znam. Znam da se nama nije ništa kontroliralo niti smo se morali toga držati (niti su se JP studenti držali toga, barem koliko je meni poznato). Ja sam za svaki slučaj pisala molbu da me se izuzme od te odredbe i ona je odobrena. Svi predmeti koje sam odradila (izuzev jezika struke i tjelesnog) su bili s Odsjeka za filozofiju. No, čak i ako je moj slučaj jedna krajnost, čini mi se da je slučaj studenta koji je napisao 4 rada u 4 godine druga krajnost (ukoliko je tako nešto u teoriji moguće). Možda bi se trebalo napraviti istraživanje o tome koliko studenti filozofije zaista pišu pa tek onda donositi neke zaključke.

          Jedna stvar koja mi je naknadno pala na pamet, a uklopiva je u postojeći program, samo treba volje od strane nastavnika – mogao bi se barem dio ispita iz obaveznih predmeta polagati pismeno, u obliku eseja. Tako nešto sam imala iz jednog obaveznog predmeta kod nas i ispalo je skroz ok jer sam izbjegla ogroman ispit na kraju godine + čini mi se da sam gradivo iz eseja puno kvalitetnije obradila.

        • Luka Rek said

          Ukoliko vam je brojka od četiri seminara na preddiplomskom nevjerojatna, što bi rekli na brojku 0? Ovdje brojka uvelike ovisi o tome što ubrajate u seminar. Ja sam pisao solidan broj radova na filozofiji, ali ništa od toga ja ne bih nazvao seminarom. Razlozi su slijedeći:
          1. Tema se ograničavala na sumarizaciju toga što je jedan autor rekao u jednoj knjizi
          2. Nije bilo nikakvih normi koje su određivale strukturu, duljinu, broj izvora, itd.
          3. Nedostatak povratnih informacija
          4. Nije se podrazumijevalo da se piše draft ili da se o seminaru razgovara na konzultacijama
          5. U slučaju dobivanja povratnih informacija one su se uglavnom svodile na kritike da to “nije ono što je autor htio reći” s potpunim zanemarivanjem bilo kakve originalnosti u interpretaciji ili povezivanju s drugim izvorima/autorima

          Do sad još nisam pisao seminarski rad na filozofiji koji ne bi imao niti jednu od ovih karakteristika. U tom slučaju mogu reći da sam pisao solidan broj eseja ili sažetaka nečega, ali seminara 0.

        • Etički kodeks nastranu, opcija 2 je primamljivija, sviđalo se nama takvo ponašanje ili ne.

          Ne razumijem ovo “Etički kodeks nastranu”.

          Članak 7. Etičkog kodeksa nastavnika, suradnika i znanstvenika Filozofskog fakulteta: “Nastavnici će savjesno i odgovorno udovoljavati svojim nastavnim obvezama. U slučaju opravdane spriječenosti nastavnici moraju osigurati odgovarajuću zamjenu ili se pravovremeno ispričati.”

          Članak 17: “O pokretanju postupka odlučuje Povjerenstvo na temelju vlastite inicijative ili na inicijativu nastavnika, drugih radnika, studenata ili drugih osoba koje smatraju da su prekršene odredbe ovoga Kodeksa.”

        • Dijana said

          @ Luka Rek
          Koristila sam termin seminar čisto zato što je to kod nas uvriježen termin za radove koje pišemo tijekom studija (ne računajući zadaće ili izvještaje o pročitanoj literaturi). Uostalom, i vi ste koristili taj termin u svom prvom komentaru (“Mogu na prste jedne ruke nabrojati eseje/seminare koje sam pisao na studiju filozofije, a koji su zahtjevali barem neku minimalnu razinu kreativnosti i truda.”) tako da pretpostavljam da vam je jasno što ubrajam pod seminar. Ali da, slažem se da to terminološki nije ispravno. Vaš komentar potvrđuje da bi se trebalo poraditi na kvaliteti radova.

          @ Pavel Gregorić
          Poznati su mi navedeni članci etičkog kodeksa. S druge strane, poznato mi je i da kršenje istog prolazi nezapaženo tj. nastavnik u većini slučajeva neće odgovarati za neispunjavanje nastavnih obaveza (i nekih drugih stvari koje su navedene u kodeksu). Utoliko mi se čini da on zaista može staviti etički kodeks nastranu. To naravno nije dobro, ali je realnost. Postoje li neki drugi kontrolni mehanizmi, uz inicijativu nastavnika, studenata itd.?

        • Postoje li neki drugi kontrolni mehanizmi, uz inicijativu nastavnika, studenata itd.?

          Postoje. Kliknite ovdje.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

 
%d bloggers like this: