Symblogia

Blog za rasprave o filozofiji, znanosti i kulturi

Breaking news o teoriji uma

Posted by Joško Žanić dana 30/12/2010

Članak objavljen u novom broju časopisa Science (nije javno dostupan, ali dostupan je kraći prikaz na NatureNews; vijest je prenio i Jutarnji od 29. 12.) pokazuje da se naša sposobnost pripisivanja mentalnih stanja drugim osobama, poznata kao theory of mind odn. mind-reading ability, pojavljuje u djece mnogo ranije nego što se dosad mislilo. Dominantno shvaćanje glede pojave teorije uma u djece smještalo ju je negdje u četvrtu godinu života. Neke studije iz 2005. i 2007. godine pokazale su da se ta sposobnost pojavljuje već sa 15 odn. 13 mjeseci, ali istraživanje iz novog Science-a ukazuje na to da su djeca stara samo sedam mjeseci već u stanju voditi računa o tuđim mentalnim stanjima, posebice o njihovim vjerovanjima. Eksperimenti kojima se dolazi do takvih spoznaja suočavaju djecu sa situacijama gdje postoji razlika između nekog stanja stvari kakvo je zaista (tj. kako je prezentirano djetetu) i onoga kako (bi trebalo interpretirati da) neki kognitivni agens prisutan u sceni reprezentira dotično stanje. Obično se radi o tome (a to je slučaj i o istraživanju koje donosi Science) da je kognitivni agens u sceni u zabludi glede lokacije nekog objekta, jer nije bio prisutan kad je objekt pomaknut s lokacije na kojoj ga je agens zadnji put vidio. Raniji eksperimenti pitali bi djecu gdje će dotični agens tražiti objekt, na mjestu x (gdje je objekt doista, i dijete to zna, ali agens ne zna) ili na mjestu y (gdje agens misli da je objekt, pri čemu je stanje agensova znanja moguće prosuditi s obzirom na to što je zadnje vidio kad je bio prisutan). Zaključivalo se da su djeca u posjedu teorije uma ako odgovore da će tražiti na mjestu y, jer time iskazuju sposobnost razlikovanja između svoje i tuđe perspektive, tj. (ne-sasvim-ekvivalentno rečeno) između stvarnosti i nečijih spoznaja o toj stvarnosti.  Dok su raniji eksperimenti počivali na tome da se djecu, koja su već u posjedu jezika, pita gdje će agens tražiti, najnovije istraživanje o kojem je ovdje riječ, a koje operira s djecom koja još nisu u stadiju razvijenije jezične sposobnosti, počiva na mjerenju duljine dječjeg “buljenja” u scenu. Naime, pokazalo se da djeca “bulje” dulje kad postoji diskrepancija između toga gdje se nalazi objekt i toga što agens u sceni misli gdje se nalazi. To znanstvenici interpretiraju tako da djeca procesiraju i diskrepanciju, tj. da na nekoj razini reprezentiraju perspektivu koju pripisuju liku u sceni.

Dotični rezultati uzbudljivi su iz više razloga. S jedne strane, oni idu u prilog istraživačkog programa koji polazi od urođenosti mnogih aspekta uma – što se ranije neki složeni aspekt uma pojavljuje, to je vjerojatnije da je urođen, a ne proizvod iskustva. Također, ti rezultati sugeriraju odvojenost teorije uma od jezične sposobnosti, što potkrepljuje hipotezu o modularnosti uma. Naposljetku, ti rezultati dovode u ozbiljnu sumnju socijalne teorije koje naglašavaju intersubjektivnost, ulogu jezika, itd. kao temelje mentalnosti. Postavlja se i ovo pitanje: gdje je locirana reprezentacija tuđih mentalnih stanja s obzirom na distinkciju svjesno-nesvjesno, te mijenja li se ustroj i dotična lokacija teorije uma tijekom rasta i razvoja djeteta.

Pitanje o promjenama teorije uma tijekom razvoja podvlači poznata kognitivna znanstvenica Alison Gopnik, koja također dovodi u pitanje pouzdanost metode mjerenja duljine “buljenja” kao temelja za zaključke (budući da je taj fenomen podložan različitim interpretacijama) te sugerira daljnja istraživanja. S druge strane, metoda o kojoj je riječ standardno se primjenjuje pri ovakvim istraživanjima (npr. istraživanje dječjeg “number sense”-a i sl.), a istraživači jesu izveli i eksperimente koji eliminiraju neke potencijalne interferirajuće faktore.

Naposljetku, postavlja se općenito pitanje što je točno teorija uma. Jedna manje utjecajna, ali meni osobno vrlo privlačna hipoteza jest ona Jackendoffova (Language, Consciousness, Culture, MIT, 2007), prema kojoj je teorija uma jedan sloj konceptualne strukture, skup predikata koji su nastali kao konceptualizacije, odn. kognitivne simulacije određenih aspekata svjesnog iskustva (posebice tzv. valuation features, koje izražavaju epistemički i afektivni odnos prema doživljenome, npr. “ovaj osjet je uzrokovan nečim izvan/unutar tijela”, “ugodno/neugodno”, i sl.), a ti nam predikati omogućuju da rezoniramo o vlastitim iskustvima te onima drugih ljudi kao da su paralelna našima.

U svakom slučaju, the race is on: daljnjim teoretskim i empirijskim radom treba utvrditi što je točno teorija uma, u kojoj mjeri je urođena, kad se pojavljuje i u kakvom je odnosu s jezikom.

8 Odgovora to “Breaking news o teoriji uma”

  1. Matko Gjurašin said

    Chomsky uzvraća udarac!🙂

  2. Dijana said

    Hvala na zanimljivom i korisnom postu.
    Kao što ste napisali, Gopnik dovodi u pitanje pouzdanost korištene metode jer su moguće različite interpretacije. U prvom dijelu komentara bih pokušala izvesti jednu od njih, a koja se tiče sugestije dotične znanstvenice da bi se tijekom istraživanja trebalo pratiti pokrete očiju djeteta (a i dodati kontrolnu scenu bez štrumfa).
    Kao što se može vidjeti u snimci jednog od ispitanika, dijete manje-više neprestano prati lopticu. OK, prati i štrumfov odlazak i dolazak. No, u testu pogrešnog vjerovanja, kad padne zeleni pravokutnik, dijete pogledava prema rubu ekrana (jer je vidjelo da je loptica otišla u tom smjeru). Čini mi se da je to jasan pokazatelj da se dijete nije stavilo u kožu štrumfa (štrumf nije vidio da je loptica otišla u tom smjeru pa vjerojatno ne bi ni pogledavao u tom smjeru). Moguće je da je u ovom konkretnom slučaju dijete dulje “buljilo” zato što čeka da se loptica vrati na scenu. Naime, kao što se vidi na snimci, loptica stalno nekamo ide pa se vraća.
    Naravno, svjesna sam da je suludo zaključivati išta na temelju snimke samo jednog ispitanika, ali eto, valjda komentar nije za baciti😀
    Druga stvar koja mi pada na pamet – ukoliko je istraživanjem dokazano da djeca od sedam mjeseci zaista imaju teoriju uma, zašto malo starija djeca (do cca 4 godine) padaju na standardnom testu pogrešnog vjerovanja? Sugerira li nam to da nešto ne valja sa standardnim testom? Ja bih rekla da sugerira i to bih dodala na listu razloga zašto su dotični rezultati uzbudljivi, što ste naveli u postu. Inače, ideja da bismo trebali napustiti test pogrešnog vjerovanja (poznat i kao Sally-Anne test) prilikom testiranja teorije uma nije nova, iznose je npr. Bloom i German (2000) u svom članku “Two reasons to abandon the false belief task as a test of theory of mind”. Ne bih sad detaljno ulazila u njihovu argumentaciju već bih samo ukratko navela razloge: 1. da bi se prošlo na testu, potrebno je imati i druge sposobnosti, a ne samo teoriju uma i 2. teorija uma ne treba sadržavati sposobnost rezoniranja o pogrešnim vjerovanjima. Naravno, ukoliko se pokaže interes za temu, bilo bi mi drago da se ti razlozi prokomentiraju🙂
    I konačno, osvrnula bih se na komentar da istraživanje ide u prilog tezi da je teorija uma urođena. S tim komentarom se, naravno, slažem. No, čak i ako se ispostavi da se teorija uma aktivira (namjerno koristim taj termin) s cca 4 godine, čini mi se da to ne umanjuje tezu da je teorija uma urođena. Naime, kao što je poznato, što se gena tiče – nisu svi aktivni u isto vrijeme + različiti geni se aktiviraju/deaktiviraju u različitim dobima života, kao i u različitim situacijama. Moguće je da se, uvjetno rečeno, “gen za teoriju uma” aktivira tek s cca 4 godine. Tako nešto bi moglo biti i evolucijski objašnjivo, ako bi se pokazalo da nam teorija uma ne treba u ranijim razdobljima života te da bi nam potencijalno više štetila nego koristila u tom razdoblju (npr. to bi možda bilo bespotrebno rasipanje energije).

    • Komentar nije za baciti. Naime, čudno kretanje loptice možda zbunjuje djetetov modul za fiziku, pa to možda interferira. Kretanje loptice trebalo bi biti potpuno u skladu sa zakonima fizike.
      Čini mi se čudnom teza da teorija uma ne bi trebala sadržavati sposobnost rezoniranja o pogrešnim vjerovanjima. Nije li to presudan aspekt teorije uma? Za Jackendoffa, npr., to jest ključan aspekt teorije uma, koji on formalizira predikatom COM (od committed), te kaže: “COM appears to be the conceptualization of the ‘feel’ of positive commitment in awareness (…) COM is an essential element of theory of mind. An organism that lacks this predicate can still feel committed to the reality of percepts (or have an experience of reality), because the valuation features are present in any event. But such an organism cannot attribute such percepts to others, and it cannot question its own commitments, because valuation features are not themselves elements of conceptual structure and do not enter into rules of inference. These cognitive tasks require the predicate COM, which is as it were the cognitive simulation of the valuation feature [+committed: valence+]” (str. 261-2). On inače smatra da je taj predikat zajednički konceptualnoj strukturi vjerovanja i namjeravanja, jer oba uključuju obvezivanje na nešto, ali to je već daljnja priča…
      Slažem se opaskom o genima i aktivaciji. Npr. kod ljudi se mnoge stvari aktiviraju tek u pubertetu, a svejedno su urođene (npr. sekundarna spolna obilježja). No, pretpostavljam ipak, što ranije to bolje, dok je urođenost kao takva u pitanju…

  3. Aleksandar Joksić said

    Možda nekoga bude zanimao članak evolucijskog psihologa Jessea Beringa o vezi teorije uma i teističkih vjerovanja, inače izvadak iz njegove nedavno objavljene knjige The Belief Instinct: The Psychology of Souls, Destiny, and the Meaning of Life.

  4. Luka Rek said

    Iako nisam nikakav stručnjak za to podrućje, mislim da je zanimljivo gledati ovakva istraživanja u kontrastu sa (trenutno veoma brojnim) istraživanjima o autizmu i njihovom (navodnom) nedostatku teorije uma. Ukoliko ju oni doista nemaju, kako to utječe na odnos između čovjeka i teorije uma? Jesu li autisti “stranputice evolucije”, “osobe s poteškoćama u razvoju”, ili možda, kako neki ljudi skandalozno tvrde, samo drukčije gledaju na svijet oko sebe?
    Općenito gledano drukčiji pogled na stvari se ne smatra bolešću koliko kod ekscentričan bio sve dok taj pogled ne onemogućava osobi funkcioniranje u svojoj okolini. Nažalost, kod svih, pa i najblažih oblika autizma, ta sposobnost funkcioniranja je umanjena. Ono što je meni intrigantno je ono što pretpostavljam (jer nisam naišao na istraživanje koje bi to potvrdilo ni opovrglo) – da su većina, ako ne i svi simptomi posljedica nedostatka teorije uma. Utoliko se teorija uma može gledati u nužnosti spram funkcioniranja u današnjem, antropocentričkom svijetu.
    Meni osobno je ta spoznaja da autisti nemaju teoriju uma bila krajnje nezamisliva jer sam podrazumijevao da čovjek ne može biti čovjek bez teorije uma. No što to točno znači? Ukoliko je Nagelov članak “Kako je to biti šišmiš?” bio toliko utjecajan u području filozofije, mislim da bi članak “Kako je to biti autist?” (kada odgovor ne bi bio krajnje skeptičan) mogao dati značajne naznake za krucijalne pojmove teorije uma i svijesti.

    • Točno, za autiste se danas smatra upravo to da im, kao rezultat genetskih “grešaka”, nedostaje teorija uma, ili je barem ozbiljno oštećena. Njihova suprotnost su ljudi s Downovim sindromom: u njih je, za razliku od mnogih autista, opća inteligencija niska, ali su vrlo socijabilni, tj. imaju dobro razvijenu sposobnost pripisivanja drugima menalnih stanja.
      Jedna moja poznanica bavi se autistima, te mi je ispričala mnoge fascinantne stvari (dakako, za osobe o kojima je riječ, a radi se o djeci, te njihove roditelje, te su stvari mnogo više tragične nego što su fascinantne). Recimo, kad bi joj autistično dijete davalo poklon, ono bi joj ga stavilo u ruku i zatim svojom zatvorilo njenu, kao da ga stavlja u nekakvu ladicu (ovdje se postavlja i pitanje što autistično dijete razumije pod “poklon”). Ili ovo: ona pokušava autističnu djecu navesti da nauče eye contact, ali, kad mu kaže “pogledaj me u oči”, dijete bulji u nju, zapravo ne razumije “u čemu je štos”. Također, autistična djeca imaju teškoća s identificiranjem vlastitih emocija, osjećaju nekakvo uzbuđenje, ali ne mogu utvrditi radi li se o bijesu ili strahu ili… (ovdje bi se u ne-autistične osobe radilo o primjeni teorije uma na samog sebe). Inače mi je još rekla da autisti imaju nekakvih problema s razumijevanjem vremenskih odnosa, što mi nije jasno, jer to ne izgleda kao da ima veze s teorijom uma.
      Inače, najpoznatiji autoritet za pitanje autizma danas je Simon Baron-Cohen (njegova knjiga “Mindblindness”).

  5. Luka Rek said

    Da, nekakva slična iskustva mi je prepričala isto jedna kolegica. Hvala na prijedlogu za knjigu, to će mi biti sada slijedeće na popisu. Znači li to da bi, ukoliko se otkrije “uzrok” (pod navodnicima jer se definitivno ne radi o jednom konkretnom, jednostavnom uzroku) autizma, imali i veoma dobar okvir nužnih uvjeta za teoriju uma?
    Što se poimanja vremena tiče, možda nije direktno povezano no nekakvo alternativno (cikličko) poimanje vremena bi možda pružilo bolju perspektivu za tumačenje stereotipija i potrebe za ustaljenim dnevnim rasporedom aktivnosti. Nažalost, ovo je krajnja granica do koje mi moja (ne)stručnost dozvoljava ići na temu autista. Još jednom hvala na prijedlogu za čitanje.

    • No, i poimanje vremena nas ne-autista je dijelom cikličko, svaki dan se budimo, obavljamo dijelom iste aktivnosti, itd., a određena ciklička struktura postoji i na razini tjedana, mjeseci, godina (cikličnost nam je dijelom zadana ritmom okretanja Zemlje oko svoje osi i oko Sunca). No, ne mogu se sad točno sjetiti kakvi su problema autista s vremenom.
      Nisam siguran oko nužnih uvjeta, no mogli bismo dobiti tako nešto.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

 
%d bloggers like this: