Symblogia

Blog za rasprave o filozofiji, znanosti i kulturi

Um i njegovi pipci

Posted by Joško Žanić dana 16/12/2010

U dvama recentnim člancima u New York Timesu (članak1, članak2), filozof Andy Clark izlaže i brani hipotezu proširenog uma (extended mind). Prema toj filozofskoj koncepciji, koja se nadovezuje i na kontinentalne autore poput Heideggera i Merleau-Pontyja, a danas je zastupaju, među inima, Dennett i Chalmers, jedan dio aktivnosti koji nam omogućuje da budemo misaoni stvorovi odvija se izvan samog mozga. Evolucija i učenje, kaže Clark, ne diferenciraju između takvih pristupa rješavanju problema koji se oslanjaju samo na mozak, i onih koji se oslanjaju na splet “mozga, tijela i svijeta”. Ideja je da, dakle, na naše kognitivno procesiranje treba gledati šire, naime tako da uključuje “bio-eksterne” elemente (u analogiji s protezama kojima se, npr., invalidi mogu služiti za hodanje, a i trčanje), a takva perspektiva doima se posebno atraktivnom danas, kad dolazi do proliferacije kognitivnih pomagala elektroničkog tipa. U nadovezi na Clarka, mogli bismo kognitivna pomagala razlikovati po dvije osi, naime s obzirom na to jesu li a) biološke ili ne-biološke naravi, te b) jesu li implantati ili “eksplantati”. Clark napominje da naše intuicije ne pružaju otpor ideji da je npr. silikonski čip ugrađen u mozak dio mašinerije na kojoj počiva naš um, no te intuicije počinju se opirati kad je riječ o eksplantatu koji je na wireless vezi s mozgom. Clark tvrdi da se ovdje radi o “bio-envelope prejudice”, te kaže: “Ono što se računa je tok i alteracija informacije, ne medij kroz koji se ona kreće… Umovi su, kao i tijela, zbirovi dijelova, čije se najdublje jedinstvo ne sastoji u kontingencijama odvojivosti dijelova, nego u tome kako oni (dijelovi) funkcioniraju zajedno kao efektivne cjeline. Kad informacija poteče, neka od najvažnijih jedinstava mogla bi se javiti u integriranim procesnim režimima koji spleću u cjelinu aktivnost u mozgu, tijelu i svijetu”.

Teza o proširenom umu zapravo je jedan oblik eksternalizma. Kao što kauzalni eksternalizam (Kripke, Putnam) tvrdi da je sadržaj misli, odn. jezičnih izraza, dijelom konstituiran vanjskim okolišem, a socijalni eksternalizam (Burge) da taj sadržaj ovisi i o drugim ljudima (jezičnoj zajednici), tako extended mind tvrdi da naša misaona aktivnost dijelom uključuje izvan-mozgovne čimbenike kao svoju bazu. Svim oblicima eksternalizma zajednička je teza da sadržaj ne supervenira isključivo nad intrinzičnim svojstvima kognitivnih agensa. No, dok prva dva tipa eksternalizma tvrde da je sadržaj dijelom konstituiran ekstra-mentalnim čimbenicima, extended mind zapravo proširuje i samu mentalnost, dijelom je locirajući izvan glave.

Osobno nisam baš ljubitelj eksternalizma, a ni hipoteze o proširenom umu. Tom sam se specifičnom hipotezom dosad vrlo malo bavio, pa ću nabaciti ovdje nekoliko off the top of my head prigovora, a zanimaju me mišljenja sudionika ovog bloga (i slučajnih prolaznika također).

Prigovori:

1. Kao prvo, tijelo nije lokus bilo kakvih misaonih operacija, već slijedi upute mozga (to vrijedi i za Clarkov primjer uloge gesti pri mišljenju), tako da se trojstvo mozak-tijelo-svijet može svesti na dvojstvo: mozak-svijet.

2. U hipotezi o extended mind ne radi se ni o kakvom supstancijalnom uvidu u funkcioniranju uma, već o pomaku perspektive: “uzmimo u obzir i pomagala kao relevantna, te ih također nazivajmo umom”. Doista, značenje riječi dopušta kojekakve ekstenzije (proteze!), no čini mi se neobičnim smatrati kalkulator dijelom svog uma. Ili olovku i papir. Ili ploču u učionici. Gdje su granice toga što se još može smatrati mojim umom? Prihvatljivijom se čini standardna definicija, prema kojoj je um funkcionalna organizacija mozga.

3. Informacija je, rekao bih, perspektivične naravi – njezino postojanje i priroda bitno ovisi o prisutnosti nekog kognitivnog agensa, s nekim ciljevima, interesima, procjenama relevantnosti i epistemičkim statusom. Nešto je informacija samo ako ukida stanje neizvjesnosti za dotičnog agensa, a stanje neizvjesnosti ne postoji samo po sebi, već samo iz njegove perspektive. Tako da mi se ne čini opravdanim govoriti o toku informacije naprosto.

Što mislite (i gdje mislite)?

——

(EDIT 17.12.2010. by PG)

——
(EDIT 18. 12.2010. by JŽ)

23 Odgovora to “Um i njegovi pipci”

  1. Zanimljiv post. Drago mi je da se i Joško konačno odvažio.🙂
    Ad 1, “tijelo nije lokus bilo kakvih misaonih operacija”. Ovisi koliko široko razumijemo “misaone operacije”, no čini se da tijelo jest lokus nekih mentalnih događaja. Primjerice, bol mi je u nozi. Naravno, fizikalist će reći da je bol zapravo u mozgu, no moje iskustvo boli u ovom slučaju nije iskustvo nečega u glavi, nego iskustvo nečega u nozi.
    Ad 2, “Prihvatljivijom se čini standardna definicija, prema kojoj je um funkcionalna organizacija mozga”. Upravo će se na ovakvu definiciju i pozivati zagovornici teze o proširenom umu. Naime, o tome imam li ja ili nemam papirić s popisom za dućan ovisi hoću li se ili neću sjetiti što moram kupiti, tj. hoće li moj mozak biti organiziran ovako ili onako. Prema tome, papirić s popisom za dućan bi trebao ući u opis funkcionalne organizacije mog mozga. Sličan primjer: zašto sjećanja i funkcionalnost starih ljudi rapidno pada nakon što ih se iz njihove kuće premjesti u starački dom? Zato što u staračkom domu više nemaju sve one podsjetnike, organizatore i indikatore u obliku poznatnih predmeta.
    Ad 3, “Informacija je perspektivične naravi (…) tako da mi se ne čini opravdanim govoriti o toku informacije naprosto”. O ovome smo raspravljali jučer na kružoku o Dretskeu. Nešto ne mora biti informacijski sustav da bi pružalo informaciju (npr. stup dima pruža informaciju o smjeru vjetra), pod uvjetom da imamo “prirodni informacijski sustav” koji crpi informacije iz okoline. Također, postoje umjetni informacijski sustavi (npr. brzinomjer) koji također ovise o prirodnim informacijskim sustavima (ljudima) koji su ih proizveli sa svrhom pružanja određenih informacija. Dakle, ništa bez prirodnih informacijskih sustava, imali oni više, konceptualne sposobnosti ili ne. Ali to je digresija. Ono što me ad 3 zanima jest: tko govori o toku informacija naprosto?

    I još jedna jezička sitnica. Ako pogledamo Klaićev “Rječnik stranih riječi”, nalazimo da je “agens” 1. pokretna sila; 2. med. i kem. djelotvorno sredstvo. Dakle, nešto analogno reagensu. Mislim da se u posljednjih petnaestak godina u našoj prijevodnoj literaturi uvriježio izraz “djelatnik” za “agent”. Međutim, izraz “djelatnik” je zamijenio izraz “radnik” u hrvatskom jeziku od ranih 90-ih godina, vjerojatno stoga što je izraz “radnik” imao nepoželjne socijalističke konotacije. No ne mislim da je ovo problem. I primarno značenje engleske riječi “agent” je različito od značenja koje se upotrebljava u filozofiji (npr. special agent of the FBI).

    • Ad ad1) Mislim da je ispravno upravo to što kaže fizikalist: bol je u glavi. Ona upućuje na nešto što se događa u tijelu, ali sam doživljaj je lociran u mozgu – gdje drugdje? Inače bi se moglo reći da je, kad promatramo zvijezde, dio mentalnosti u samim zvijezdama, budući da se radi o iskustvu zvijezda.
      Ad ad2) Ali onda bi se moglo reći da čitav svijet ulazi u opis funkcionalne organizacije mog mozga, budući da sam u kauzalnom međudjelovanju s čitavim svijetom. Poenta gornje definicije je da um = mozak pod funkcionalnim vidom, a ne da je sve čime se služim dio mog uma. Mislim da bi se trebalo držati podjele na um/mozak i oruđa kojima se služimo – nazivati ta oruđa dijelovima uma čini mi se nesretnim rješenjem.
      Ad ad3) Imao sam dojam da Clark to čini (“kad informacija poteče…”). Mislim da nema informacije u prirodi – informacija je rezultat usporedbe određenih prirodnih fenomena s agensovim očekivanjima, tj. njegova odluka da na temelju opservacije određenih fenomena reducira svoje stanje neizvjesnosti.
      U semantici se govori o tematskim ulogama agensa i pacijensa, a taj mi je termin nekako draži od “djelatnik”, premda je temeljno značenje isto. Ako engl. “agent” i hrv. “djelatnik” imaju primarna, ne-teorijska i teorijska značenja, zašto bi to za “agens” bilo problem?

      • Mislim da je ispravno upravo to što kaže fizikalist: bol je u glavi. Ona upućuje na nešto što se događa u tijelu, ali sam doživljaj je lociran u mozgu – gdje drugdje? Inače bi se moglo reći da je, kad promatramo zvijezde, dio mentalnosti u samim zvijezdama, budući da se radi o iskustvu zvijezda.

        Ne, ne bi se moglo reći. Moje iskustvo zvijezda koje navodiš je slično mojem iskustvu nožnog palca kad ga gledam. Gdje je to iskustvo? Faktički, to je iskustvo u mozgu, slažemo se s fizikalistom. Ali gdje je fenomenalno? Pa, recimo, negdje iza mojih očiju. Ali moje iskustvo boli u nožnom palcu je drugačije. Moje iskustvo boli nije iza mojih očiju, nego je (fenomenalno) u nožnom palcu. Slično tome, moj osjećaj gladi je (fenomenalno) u trbuhu. Ovdje upućujem na vrlo zabavan Dennettov članak “Where Am I?” u zbirci Brainstorms.

        Ad ad2. Ne ulazi, naravno, čitav svijet, nego samo oni dijelovi svijeta s kojima sam u izravnoj interakciji. Također, i unutar tog segmenta možemo razlikovati dijelove koji jednokratno aktiviraju pojedine sinapse, i one koje stvaraju i održavaju stalnije obrasce aktivacije sinapsi, te tako u značajnom smislu uvjetuju funkcionalnu organiciju mog mozga. E, na te potonje dijelove svijeta je proširen um.

        Mislim da bi se trebalo držati podjele na um/mozak i oruđa kojima se služimo – nazivati ta oruđa dijelovima uma čini mi se nesretnim rješenjem.

        A što priječi da um smatramo oruđem mozga? I to oruđem svih oruđa?

        • Ali to što je iskustvo iskustvo o nečemu ne znači da je locirano na tom mjestu. Mozak me, takoreći, obavještava da nešto nije u redu u palcu – no, zašto smatrati da je ta obavijest u palcu?
          A što je izravna interakcija (hehe)? To ovisi o perspektivi, tako da bi ista osoba ovisno o nebrojenim perspektivama imala bezbroj umova.
          Ne mislim da je sretno reći da je um oruđe mozga. Um jest mozak pod određenim opisom, a ne njegovo oruđe.

        • Ali to što je iskustvo iskustvo o nečemu ne znači da je locirano na tom mjestu. Mozak me, takoreći, obavještava da nešto nije u redu u palcu – no, zašto smatrati da je ta obavijest u palcu?

          Evo zašto: mozak te može obavijestiti na više načina da nešto nije u redu u palcu, npr. tako da vidiš posjekotinu i zaključiš da nešto nije u redu, i tako da te boli palac. Vidiš li fenomenalnu razliku između ta dva načina obavještavanja da nešto nije u redu s palcem? Nije li razlika, između ostalog, u tome što ti uvid i zaključak (fenomenalno) nisu u palcu, a bol jest? Qualia jednog i drugog su različita, a jedno quale boli jest to da je u palcu.

          I još nešto. Ako kažeš da Te mozak (takoreći) obavještava da nešto nije u redu u palcu, nije li onda mozak (takoreći) Tvoje oruđe? Dakle, mozak kao oruđe uma?

        • Hm, ne vidim razliku. U oba slučaja dobijam “alarm glede palca” (alarm koji zvoni u glavi), samo što je signal jednom došao putem vizualnog sustava (+pozadinsko znanje: posjekotina je bad thing), a drugi put preko “provodnika za bol”.
          Hehe, znao sam da je “mozak me obavještava” a risky way to put it. No, u ovom slučaju je mozak oruđe uma, a ne obratno. Dakle, potencijalno je impliciran dualizam, a ne extended mind.

        • Hm, ne vidim razliku.

          Mislim da jednostavno odbijaš igrati jezičnu igru. I to ne moju, nego onu u kojoj sudjelje većina ljudi. Kako bih provjerio istinitost svoje tvrdnje stavljam je na glasanje u naknadnom dodatku uz tvoj post.

          U oba slučaja dobijam “alarm glede palca”

          Da, ali u jednom slučaju ti alarm zvoni u palcu, a u drugom u glavi.

          Hehe, znao sam da je “mozak me obavještava” a risky way to put it. No, u ovom slučaju je mozak oruđe uma, a ne obratno. Dakle, potencijalno je impliciran dualizam, a ne extended mind.

          U redu, možda način na koji si se izrazio dovodi u pitanju tezu o proširenom umu, ali čini se da dovodi u pitanje i tvoju tvrdnju “da bi se trebalo držati podjele na um/mozak i oruđa kojima se služimo”.

        • The poll is rigged! Naravno da bol doživljavam “kao da je u palcu”, ali treba postaviti sljedeće pitanje: gdje je lokus boli – palac ili mozak?
          Kako to alarm zvoni u palcu? Palac nema centre za bol, nego mozak. Alarm zvoni glede palca.

      • Naravno da bol doživljavam “kao da je u palcu”, ali treba postaviti sljedeće pitanje: gdje je lokus boli – palac ili mozak?

        To sljedeće pitanje opet se može shvatiti dvostruko: gdje je fenomenalni lokus boli (u palcu) i gdje je fizikalni lokus boli (u mozgu). Ako bol doživljavaš kao da je u palcu, kao što i sam veliš, onda doživljaj boli jest u palcu. A ako je doživljaj boli u palcu, onda je (fenomalni) lokus boli u palcu i tako se vraćamo na moju početnu tvrdnju da lokus boli može biti u cijelom tijelu (i samo unutar njega). Drugim riječima, ponudio sam ti (ja bih rekao vrlo plauzibilan i intuitivan) način da se ospori tvoja tvrdnja br. 1: “tijelo nije lokus bilo kakvih misaonih operacija”. Dakle, ako “misaone operacije” razumijemo dovoljno široko, tako da one obuhvaćaju sva mentalna stanja (s čime bi se Descartes složio), i ako “lokus” razumijemo u smislu fenomenalnog lokusa (doživljaj da je neko mentalno stanje na nekom mjestu u tijelu), onda tijelo jest lokus misaonih operacije.

        • Svakako da se može shvatiti dvostruko, zato i mislim da je to pitanje koje je trebalo postaviti – da vidimo kamo naginju intuicije.
          Iz “bol doživljavam kao da je u palcu” ne slijedi “bol doživljavam u palcu”. No, ok, radi se o dvije moguće perspektive, mogu se nazvati fenomenalnom i fizikalnom: “gdje mozak projicira doživljaj?” i “gdje je baza doživljaja?”(= gdje je centar za bol, ugodu, itd.).
          Tijelo, rekao bih, može biti lokus mentalnih operacija samo u smislu da mozak obavještava korisnika (hehe, just a figure of speech) da se nešto događa na određenoj točci u tijelu – but it’s the brain that does the thinking, feeling, etc. Čini mi se da osporavati to znači ne igrati jezičnu igru.
          Ne mogu odolijeti da ne dodam: seks je, kako lijepo kažu, u glavi, a ne u k… (isprike tankoćutnima).
          No, ovom raspravom zapravo smo se dosta udaljili, čini mi se, od najzanimljivih aspekata teze o extended mind, koja prvenstveno ima u vidu tzv. eksplantate.

        • Čitam Wittgensteinov The Big Typescript ovih dana, pa sam naišao na jedan odlomak koji podupire poziciju koju sam zagovarao u ovoj diskusiji:

          The expression “that something is going on in our mind” is supposed to suggest, I believe, that it can’t be situated in physical space.One doesn’t say of a stomach-ache that it is going on in our mind, even though, as we know, the physical stomach isn’t the immediate location of the pain, in the sense in which it is the location of digestion. (BT, p. 174)

        • Ili moju poziciju? “The physical stomach isn’t the immediate location of the pain”.
          Btw, većina današnjih filozofa ne bi podržala prvu rečenicu.

        • Ja mislim moju poziciju: “One doesn’t say of a stomach-ache that it is going on in our mind” or, for that matter, in our brain, but in our stomach – “even though, as we know…”

        • Uvijek mi je bilo sumnjivo to Wittgensteinovo “one says/doesn’t say”. So what? Rasprava je bila, ako se ne varam, o tome gdje je lokus boli, ne o tome što je enkodirano u uobičajenim frazama.
          Wittgenstein u citiranom odlomku ukrštava dva kriterija, tako da nije jasno gdje bi locirao bol u okviru trojstva um-mozak-tijelo. S obzirom na ono što (ne) kažemo, bol je u mozgu ili tijelu. S obzirom na ono što znamo (“as we know”) bol je u umu ili mozgu. Ako se traži presjek skupova, dobivamo mozak – ono što sam, ustvari, tvrdio.

        • Aleksandar mi je poslao ovaj link koji se lijepo nadovezuje na našu raspravu o tome gdje je bol. Evo jednog izvatka:

          In a new paper in Journal of Consciousness Studies, Justin Sytsma (…) argues that people do not think of pain as a psychological state. Instead, they think of pain as a real thing out there in the world, something located in their bodies. The idea is that the pain you feel when you stub your toe isn’t in your mind at all — it is in your toe.

          U tekstu se spominje i zamišljeni slučaj sijamskih blizanaca koji dijele donji dio tijela i jednom prilikom se snažno lupe u palac na nozi i oba kriknu “Ajoj!” Je li posrijedi jedna bol ili dvije boli (svaki osjeća svoju)?

          Što vi mislite? I što mislite da bi većina ljudi rekla? Provjerite koji je prevladavajući odgovor.

        • Ako se dobro sjećam, rasprava je bila o tome gdje je doista bol, a ne što ljudi misle/bi rekli. Ali davno to bješe…

        • Ja bih rekao da je bol ondje gdje ljudi misle da jest, dok je pitanje “gdje je doista bol” prilično besmislena, jer “biti doista negdje” mogu samo fizikalne stvari. Potonje pitanje postaje smisleno ako ga zamijenimo pitanjem “gdje je fizikalna realizacija boli”, ali to se pitanje čini trivijalnim.

        • Zadovoljit ću se i trivijalnim točnim odgovorom.😀

        • Zadovoljit ćeš se i po cijenu priznanja da ti je pitanje koje si postavljao u ovoj raspravi zapravo bilo besmisleno te da ga je trebalo zamijeniti trivijalnim pitanjem?

        • Ja nisam postavljao pitanje, već samo ustvrdio da tijelo nije lokus mentalnih događaja. Ti si tvrdio da jest lokus nekih takvih događaja, što mi se čini trivijalno pogrešnim.

        • Ja sam tvrdio da se riječ “lokus” može koristiti na bar dva načina, jedan fizikalni i jedan fenomenalni. I ne sjećam se da si ranije ukazivao na trivijalnu pogrešnost tvrdnji da da je tijelo lokus mentalnih događaja.

  2. Aleksandar Joksić said

    Popularno-filozofska radijska emisija Philosophy talk ugostila je ove nedjelje Georgea Lakoffa koji je govorio o hipotezi proširenog uma. Budući da ne se na worpressu ne mogu uploadati mp3 datotetke, emisiju možete besplatno skinuti ovdje (potrebno se registrirati).

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

 
%d bloggers like this: