Symblogia

Blog za rasprave o filozofiji, znanosti i kulturi

Hacker, šišmiši i princip kontrasta

Posted by Marko Kučan dana 12/12/2010

U ne tako davnom intervjuu za TPM, Peter Hacker je spomenuo svoju kritiku slavnog Nagelovog „What is it like to be a bat?“ problema kao više jezički, nego epistemološki ili čak filozofski problem. Uz razmatranje definicije quale i ostalih pitanja oko redukcije svijesti, detaljno se osvrnuo upravo na temu ovog posta u članku „Is there anything it is like to be a bat?“.

Hacker smatra da se ne može rečenicom „there is something which it is like to be“ okarakterizirati kako je to biti neko svjesno biće („something it is like for the organism to be“). Možemo se pitati „kako je to biti X“ – u ovom slučaju, umjesto X-a možemo ubaciti neku ulogu (konobar, hrvač i sl.). Također možemo postaviti pitanje „kako je to biti X-er“, pri čemu se „X-er“ mora moći zamijeniti sa odgovarajućim pridjevom (pobjednik-pobijediti, ubojica-ubiti), tako da je rečenica zapravo zamijenjiva sa „kako je to X-ati“.

Princip kontrasta kod ovih pitanja ulazi u igru kad se pitamo nešto o podskupu svih mogućih X-eva (kako je ženi (za razliku od muškarca) biti vojnik) – generalna forma ovakvih upita jest „kako je X-u biti Y“, gdje se kontrast može odnositi na X (žena, za razliku od muškarca), ili na Y (vojnik, za razliku od liječnika). U svakom od ovih slučajeva, odgovor je niz nekakvih impresija, a pitanja, makar možda nespecifična, nisu pretjerano teška za odgovoriti.

Nereduktivni problem samo sliči na ove formalno neinteresantne primjere, a najčešće spominjana nedoumica ima generalnu formu „Kako je X-u biti X“ (kako je šišmišu biti šišmiš). Hacker identificira tri ključne razlike u odnosu na ovaj primjer – subjekt i objekt su inače različiti, specificira se „kako je X-u“, što uključuje princip kontrasta, te se specificira „biti Y“, što također uključuje princip kontrasta. Naime, ne može se pitati „kako je hrvaču biti hrvač, za razliku od nekog (tko nije hrvač) tko je hrvač“; kontrast kod subjekta i objekta je u potpunosti besmislen. Interpolirana fraza, kako kaže Hacker, „(kako je) liječniku“ ne dodaje ništa pitanju „kako je to biti liječnik“, jer to pitanje traži deskripciju nekog zanimanja, dužnosti ili obveza, tako da taj dodatak tamo nema što raditi.

Dakle, pitanja poput „kako je čovjeku biti čovjek“ padaju u rubriku nelegitimne reiteracije, jer fraza „(kako je) čovjeku“ ne može igrati tu gramatičku ulogu. Tu je i drugi razlog zašto je takvo pitanje besmisleno – čovjek ne može prestati biti čovjek osim ako ne prestane egzistirati (za razliku od mornara ili vojnika), niti išta drugo osim čovjeka može biti čovjek – ni princip kontrasta nije zadovoljen. Pitanje se urušava u trivijalno „kako je to biti čovjek?“ (možda ne toliko trivijalno, no za naše potrebe, jest). Upravo iz ovog razloga Nagelovo pitanje za Hackera nema nikakvog smisla – „kako je čovjeku biti šišmiš“ zauzima formu gdje princip kontrasta mora biti zadovoljen (kako je X-u biti Y), a nikako ne može biti jer se ni subjekt (čovjek) ni objekt (šišmiš) ne mogu s ničim kontrastirati („čovjek, za razliku od X“ nema rješenje jer čovjek nije uloga (član podskupa), kao ni šišmiš).

Imam samo dvije primjedbe na navedeno – Nagel nas pitanjem pokušava dovesti do zaključka da znamo kako je to biti ja, a ne znamo kako je to biti šišmiš, no po Hackeru se čini da je pitanje „kako je meni biti ja?“ gramatički neispravno, tako da u osnovi nema „something which it is like for me to be me“. S druge strane, kako bih trebao znati da to postoji, kad pitanje implicitno pretpostavlja da to mogu s nečim usporediti? Mislite li da je Nagelovo pitanje u tom kontekstu smisleno? Drugim riječima, ako je pitanje smisleno, što bi ono trebalo značiti (i bi li odgovor bio filozofski zanimljiv)?

 

10 Odgovora to “Hacker, šišmiši i princip kontrasta”

  1. Nisam baš sklon proglašavanju potpuno smislenih pitanja i teza besmislenima, što je bila omiljena razbibriga Wittgensteina i njegovih nastavljača, kako u ranoj tako i u kasnoj fazi (premda s različitih osnovnih polazišta). Moguće je da neko pitanje ili teza sadrži neku konceptualnu (ili, uže, logičku poteškoću), ali to ih ne čini “besmislenima”. “Zašto svinje lete?” je primjer pitanja s presupposition failure, ali nije zato besmisleno – ono je potpuno razumljivo.
    Pitanje “Kako je čovjeku biti šišmišem?” može izgledati kao da uključuje neki tip implicitne konceptualne/logičke poteškoće, budući da vrijedi čovjek=ne-šišmiš, tj. pojam čovjeka isključuje pojam šišmiša (osim kod Batmana!) pa se čini da pitanje nije valjano postavljeno. Valjano pitanje moralo bi uključivati potencijalnog satisfier-a neke uloge, npr. “Kako je čovjeku biti studentom?”. Pa ipak, mi ljudi obdareni smo sposobnošću uživljavanja, pa možemo pomisliti i reći sljedeće stvari: “Da sam ja ti/na tvom mjestu” (pri čemu to može značiti 1. da sam u tvojoj situaciji i imam tvoje ciljeve, stavove, itd, ili 2. da sam u tvojoj situaciji i imam svoje ciljeve, stavove, itd.), “Da sam netko drugi”, “Kad bih bio Aristotel”, itd. Još jedan primjer: na ovom seksističkom blogu nema niti jedne žene-autorice (premda je nekad bilo), ali ipak svi možemo razumjeti pitanje “Kako bi to bilo biti žena?” (ovdje ne mislim na presvlačenje, nego kako bi bilo imati specifično ženska iskustva, npr. rađanje). Čini se da mi, ustvari, pri ovakvim pitanjima zadržavamo neki minimalni oblik jastva, a target-concept (šišmiš, Aristotel, žena, itd.) pretvaramo u ulogu kojoj onda to minimalno jastvo može biti satisfier.

    • Marko Kučan said

      Možda je “besmisleno” stvarno pretjerano, no problem je isti:

      Čini se da mi, ustvari, pri ovakvim pitanjima zadržavamo neki minimalni oblik jastva, a target-concept (šišmiš, Aristotel, žena, itd.) pretvaramo u ulogu kojoj onda to minimalno jastvo može biti satisfier.

      Ali poanta jest upravo u tome da “Aristotel” i “žena” jesu mogući X-evi upravo zato jer ih s nečim možemo kontrastirati, dok “šišmiš” i “čovjek” ne mogu biti uloge u tom smislu. Hacker smatra da se Nagelovo loše strukturirano pitanje samo može urušiti u “Kakav je život šišmiša?”, a na to imamo zadovoljavajući odgovor iz biologije. Možete li objasniti zašto smatrate da “šišmiš” može biti uloga u istom smislu kao i “Aristotel”?
      Fraze tipa “da sam ja netko drugi” nam, po mojem sudu, također govore o ulogama, tj. (da se nespretno izrazim) o kontekstualnom “ja” (ja kao student filozofije, na primjer).

      • Meni nije jasno u čemu je razlika između: 1. da sam ja Aristotel (pri čemu ja = ne-Aristotel), 2. da sam ja žena (pri čemu ja ima svojstvo “muškarac” = ne-žena) i 3. da sam ja šišmiš (pri čemu ja ima svojstvo “čovjek” = ne-šišmiš). U svakom od slučajeva prvi termin već isključuje drugi. Pitanja su smislena jer ja, izgleda, biva konceptualizirano kao neko minimalno, monadičko jastvo koje zatim postaje satisfier onoga što se konceptualizira kao tipična iskustva/svojstva Aristotela, odn. žene, odn. šišmiša.

        • Marko Kučan said

          Nema nikakve razlike, krivo sam vas razumio. “What is it like for me to be Aristotle” je jednako blesavo u Hackerovom kontekstu (ali to nije jednako “da sam ja Aristotel”).
          U svakom slučaju, prenosim sporni dio teksta, možda on nešto razjasni:

          …the problematic cases with which we are concerned, the cases which supposedly shed light upon the nature of consciousness, are not like this. They reiterate the subject term in the object position. But the question ‘What is it like for a soldier to be a soldier?’ is surely awry. It is not akin to ‘What is it like for a soldier to be a sailor?’ or ‘What is it like for a woman to be a doctor?’, where there are obvious principles of contrast. One cannot ask ‘What is it like for a doctor to be a doctor, as opposed to someone else who is not a doctor being a doctor?’, for that makes no sense. (Someone who is not a doctor cannot also be a doctor, although he may become one.) The interpolated phrase ‘for a doctor’ is illicit here, and adds nothing to the question ‘What is it like to be a doctor?’ A question of this form, as we have seen, asks for a description of the role, the rights and duties, hardships and satisfactions, the typical episodes and experiences of a person who is an X. Of course, if the addressee is an X, then the question might reasonably be understood as a more personal one, converging on ‘What is it like for you to be an X?’, i.e. a request for personal impressions and attitude.
          The question ‘What is it like for a human being to be a human being?’ (or, indeed, ‘What is it like for a bat to be a bat?’) falls foul of the same objection of illegitimate reiteration. The interpolated phrase ‘for a human being’ cannot play the role which a phrase in that position is meant to play. But there is perhaps another source of unease. Proteus, avatars and gods apart, a human being (unlike a soldier or sailor who can abandon his vocation) cannot cease to be a human being without ceasing to exist. Nor can anything other than a human being be a human being. So neither principle of contrast is satisfied. One cannot ask ‘What is it like for a human being, as opposed to another creature, to be a human being?’, for mythology apart, nothing other than a human being can be a human being. Nor can one ask ‘What is it like for a human being to be a human being, as opposed to being something else?’, since there is no other creature a human being might be. (Similarly, there is nothing other than a bat which might be a bat, and there is no other creature a bat might be, other than a bat.) So, if any sense can be made of the question ‘What is it like for a human being to be a human being?’, it collapses into the question ‘What is it like to be a human being?’ This question is curious. One might take it to mean: ‘What is human life like?’. That is a nebulous question indeed. It might be variously answered: e.g. ‘Nasty, brutish and short’, or ‘Full of hope and fear’. Similarly, ‘What is it like to be a bat?’, if it means anything, can be no more than a request to describe the life of a bat in comparable manner. There seems no difficulty of principle in doing that, but there is no reason to suppose that it sheds any light on the nature of consciousness. But it is true that the question can be asked only of conscious creatures who take pleasure in certain things, fear other things, find interest in things, and so forth.

        • Čini mi se da pitanje “Kako je x-u biti x-om” pretpostavlja neko minimalno jastvo (prvi x) koje je locirano unutar i doživljava (“motri”) obuhvatno jastvo (drugi x). Prvo jastvo je satisfier, drugo uloga. Uz to, prvo jastvo je “transparentno”, ono je ispraženjeno od sadržaja i ima samo ulogu motrenja, dok je drugo lokus svojstava. Pri tom postoji ideja da transferabilnosti prvog jastva, ono se može “izvaditi” iz jednog obuhvatnog jastva i “preseliti” u drugo, no to de facto nije moguće. Čini mi se da je to konceptualna struktura iza pitanja “Kako je šišmišu biti šišmišem?”. Nosi li ta struktura u sebi neku pogrešku? I don’t know

        • Aleksandar Joksić said

          Pogreška bi mogla biti empirijske naravi. Naime, neka neuroznanstvena istraživanja ukazuju na inaktivaciju prefrontalnog korteksa (inače povezanog sa self-related procesima) tijekom percepcije (perceptual awareness). Čini se da se kod ispitanika tijekom upuštanja u perceptualne zadatke inhibira moždana aktivnost povezana sa ‘jastvom’. Prevedeno u naš slučaj: ako se ‘sadržaj svijesti’ o kojem govorite shvati kao svjesno percepcijsko iskustvo (perceptual awareness), vrlo je upitno postoji li uopće neko ‘minimalno jastvo’ koje ‘motri’ sadržaje svijesti. link 1 link 2

        • Marko Kučan said

          Meni se Hackerova analiza čini uvjerljivijom, u smislu da se jednostavno radi o reiteraciji subjektne fraze. Nisam siguran da razumijem vaš distinkciju između minimalnog i obuhvatnog jastva – ne bi li to bile dvije različite figure? Uostalom, Nagel bi vjerojatno inzistirao da ne postoji “ispražnjeno” motrenje, tj. kod svjesnih bića iskustvo ima kvalitativni karakter. Mislite li možda u smislu “ja čovjek” i “čovjek ljudski slučaj”? To su dvije različite stvari.

        • Ne, mislim na to da dotično pitanje implicira stanovito cijepanje jastva na “sveukupno” (obuhvatno) jastvo, dakle sav sadržaj svijesti kakav normalno jest, i nekakvo “minimalno” jastvo unutar njega koje motri taj sadržaj. “Kako je čovjeku biti čovjekom?” onda pita o doživljajima tog minimalnog jastva unutar sveobuhvatnog – kako je čovjeku (minimalnom) unutar čovjeka (sveobuhvatnog). Uglavnom, ne bih rekao da pitanje sadrži bilo kakvu semantičku/logičku (a još manje gramatičku) pogrešku – mi ga intuitivno razumijemo, premda je teško eksplicirati njegovu punu pozadinsku strukturu i pretpostavke. Priča s jastvima je moj off the top of my head pokušaj da ekspliciram nešto od te strukture

        • Aleksandar Joksić said

          Pitanje je na koga se odnosi ovo ‘mi’ kada kažete ‘mi ga intuitivno razumijemo’. Da li na trenirane filozofe i njihove intuicije ili na intuicije avarage Joe-a? Kladio bih se da bi ekspermentalni filozofi otkrili diskrepanciju između ovih dviju intuicija. Mislim da bi ne-filozofi postavljeno pitanje “Kako je čovjeku biti čovjekom?” automatski parafrazili u upravo ono o čemu Hacker govori: ‘Kakav je ljudski život?’ (=’Nasty, brutish and short’, or ‘Full of hope and fear’), a vjerujem da bi to onda značilo da, barem za njih, pozadinska konceptualna struktura iza navedenog pitanja ne poprima onaj oblik koji ste sugerirali (minimalno jastvo/ obuhvatno jastvo).

        • Odgovor na oba Aleksandrova pitanja:
          1. Kad kažem da jedno jastvo “motri” drugo, ne radi se o percepcijskim procesima u uobičajenom smislu, dakle nisu uključeni osjetilni organi. “Motrenje” uzimam metaforički – radi se o nekakvom samodoživljavanju unutar svijesti, ne o odnosu s okolišem (ili vlastitim tijelom). Naravno, ne znam postoji li takvo nešto, samo mi se čini da je takva struktura pretpostavljena pitanjem.
          2. Good point. Pod “mi” bih prvenstveno razumio filozofe, dakle one koji su detaljnije upućeni u pitanje. A ako pitanje za njih ima smisla (=razumiju ga), onda nije besmisleno, već počiva na nekakvoj mogućoj konceptualnoj strukturi. Što se tiče regular Joes, i kod njih bi se mogla “izazvati” (trigger) ta struktura daljnjim obrazloženjem pitanja.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

 
%d bloggers like this: