Symblogia

Blog za rasprave o filozofiji, znanosti i kulturi

Archive for Studeni 2010.

Reforme i pritisak

Posted by Pavel Gregoric dana 22/11/2010

Kolega Neven Petrović sa Filozofskog fakulteta u Rijeci održao je u Društvu sveučilišnih nastavnika 17. studenog 2010. kratko izlaganje pod naslovom “Kapitalizam i demokracija”. Izlaganje se temeljilo na kritičkim refleksijama uz dijelove knjige Doktrina šoka od Naomi Klein. U toj knjizi Kleinova optužuje libertarijance da su koristili, ili još uvijek koriste, teške krizne situacije kako bi pokušali u djelo provesti svoje ideje. Ključni primjer koji navodi jest slučaj vojnih režima u Latinskoj Americi, osobito Čileu, u kojima su učenici Miltona Friedmana dobili gotovo slobodne ruke da pokušaju provoditi svoje naume, no cijena za to bio je teror koji su te države provodile nad vlastitim stanovništvom. Petrović se slaže da je to moralno neprihvatljivo, kao i slučajevi namjernog izazivanja ekonomske izvana krize radi uspostave tržišnog modela privrede. Međutim, Petrović ostavlja otvorenom mogućnost moralne dopuštenosti blažih oblika pritiska na ključne strane kada kriza nije izazvana izvana i kada je razložno smatrati da bi ekonomska reforma u smjeru slobodnog tržišta vodila prevladavanju krize, usprkos neraspoloženju većine.

U raspravi je otvoreno sasvim općenito pitanje: pod uvjetima (i) da kriza u određenom sustavu (neovisno o veličini i tipu sustava) nije namjerno izazvana, (ii) da način rješavanja krize osmišljavaju legitimna tijela, (iii) da je način rješavanja krize utemeljen na ozbiljnoj analizi postojećeg stanja i projekcijama budućih ishoda – je li dopušteno te mjere rješavanja krize provoditi bez suglasnosti većine ljudi u tom sustavu? Ako jest, što je sve dopušteno učiniti u cilju provedbe tih mjera s manjinom koja formira i zastupa mišljenje većine u sustavu? Svi smo se složili da ih nije dopušteno ubiti ili mučiti, ali nismo se složili je li dopušteno oteti ih na par dana i izolirati. A je li dopušteno potkupiti ih ili manipulirati? Općenito, može li se formulirati neki univerzalan princip koji nam omogućuje da odlučimo što jest a što nije dopušteno, tj. koliko je makijavelizma moralno prihvatljivo u takvim situacijama?

Oglasi

Posted in etika, politička filozofija | Označeno: , , , | 23 komentara »

Dijagram povijesti filozofije

Posted by Pavel Gregoric dana 20/11/2010

Kevin Scharp sa Sveučilišta u Ohiu napravio je stranicu s nekoliko dijagrama posvećenih filozofiji.

Posebno su zanimljiva dva velika dijagrama koji prikazuju razvoj zapadne filozofije i veze među filozofima. Dijagrami se zasnivaju na Collinsovoj studiji Sociology of Philosophies i imaju veliku didaktičku vrijednost. Prvi dijagram obuhvaća period od 600. godine p. n.e. do 600. godine n.e., a drugi dijagram od 600 do 1950. godine. Dijagrami su u .jpg formatu, prvi od 6Mb i drugi od 10Mb.  Dijagrami bi isprintani bili dimenzija 1,2 x 13 metara.

Preporučam i ostale Scharpove dijagrame, naročito onaj o Davidsonu i teorijama istine.

Posted in filozofija | Označeno: , | 1 Comment »

Dretske i prirodne funkcije

Posted by Pavel Gregoric dana 14/11/2010

U svojoj knjizi Naturaliziranje uma iz 1995. godine, Dretske povlači razliku između prirodnih i konvencionalnih reprezentacija. Konvencionalne reprezentacije su rezultat informacijskih funkcija umjetnih stvari koje su ljudi osmislili i izgradili kako bi korisnicima pružale određene informacije. Prirodne reprezentacije su rezultat informacijskih funkcija bioloških entiteta koji su te funkcije razvili evolucijom. U bilješci br. 3 na str. 169, Dretske dodaje da evolucija nije jedini izvor prirodnih reprezentacija, već je to i učenje. Naime, Dretske razlikuje reprezentacijska stanja sa sistemskim (filogenetskim) funkcijama od reprezentacijskih stanja s funkcijama koje su stečene individualnim učenjem (ontogenetske).

Na str. 7, Dretske piše: “Ja pretpostavljam da postoje prirodno stečene funkcije, pa stoga i prirodne reprezentacije. Neću argumentirati u prilog tome, nego to naprosto pretpostavljam. Znam da to stajalište nije opće prihvaćeno.” Dretskeovi primjeri filozofa koji niječu da postoje prirodne funkcije su D. C. Dennett, The Intentional Stance, str. 287-321 i J. Searle, The Rediscovery of the Mind, str. 52. Što kažu Dennett i Searle? Zašto oni negiraju postojanje prirodnih funkcija? To su pitanja koja smo postavili na kružoku posvećenom Dretskeovoj knjizi a na koja nismo znali odgovor, pa on slijedi ovdje. 

Searle je kratak i jasan. Kad govorimo o funkciji, podrazumijevamo promatrača koji pripisuje normativnu vrijednost nekom kauzalnom odnosu. “Ne postoji faktička razlika,” piše Searle (str. 52), “u vezi sa srcem koja bi odgovarala razlici između iskaza ‘Srce uzrokuje pumpanje krvi’ i iskaza ‘Funkcija srca je pumpanje krvi’.”

Dennettov prigovor je drugačiji. On smatra da pojam prirodno stečene funkcije zapravo nije u skladu s teorijom evolucije. Naime, teorija evolucije ne dopušta jedan, određen i konačan odgovor na pitanje koja je funkcija nekog dijela tijela. Na primjer, koja je funkcija pandina palca, koji anatomski uopće nije palac, već koščata izraslina ručnog zgloba? “Majka priroda ne obvezuje se,” piše Dennett (str. 320), “izričito i objektivno na ikakva funkcionalna pripisivanja; sva takva pripisivanja ovise o intencionalnom stajalištu u kojemu podrazumijevamo optimalnost kako bismo protumačili ono što vidimo.” Kad pripisujemo funkcije biološkim entitetima, ponajprije dijelovima organizama, gledamo odviše skučeno. Evolucijom su iskušana i neuspješna rješenja, stvoreni nefunkcionalni dijelovi, ali njih ne vidimo jer su propali. Ono što vidimo jesu rezultati “krpanja” neuspješnih ili samo djelomično uspješnih rješenja, pri čemu pojam “funkcije” ima mnogo mekšu granicu od one koju mu pripisuje Dretske.

Posted in biologija, evolucija, filozofija uma | Označeno: , , , , | 5 komentara »

 
%d bloggers like this: