Symblogia

Blog za rasprave o filozofiji, znanosti i kulturi

Filozofija u stvarnom svijetu

Posted by Pavel Gregoric dana 30/06/2010

Filozofija se oduvijek i svugdje smatrala nečim odvojenim od stvarnoga svijeta, nečim beskorisnim i izlišnim. Filozofski problemi čine se nerješivima, a način na koji se oni obrađuju često je vrlo apstraktan i protkan tehničkom terminologijom.  Pa ipak, filozofija se oduvijek i svugdje znala razumjeti kao način snalaženja u stvarnom svijetu, nešto od čega ništa nije korisnije i potrebnije. Filozofski problemi, ako i jesu nerješivi, govore nam nešto o svijetu i nama samima u njemu, a način na koji se filozofski problemi obrađuju, ako i zahtijeva više pažnje, može demonstrirati kako valja misliti i govoriti o bilo čemu.

Jedan suvremeni pokušaj da se filozofija približi stvarnom svijetu može se naći na mrežnoj stranici AskPhilosophers.org, koja djeluje od 2005. godine. Ljudi postavljaju pitanja, a panel od tridesetak profesionalnih filozofa, među kojima je znatan broj poznatih imena, odgovara na pitanja. Prijašnja pitanja i odgovori indeksirana su prema tematsim ključnim riječima, a uz ime svakog od sadašnjih i bivših panelista nalazi se poveznica na njihove odgovore. Na pitanja obično odgovara filozof kojemu tema spada u užu specijalnost, a odgovori su jasni, informativni, benevolentni i nerijetko prilično duhoviti. Prošloga je mjeseca pokrenuta i aplikacija AskPhil koja omogućuje pristup mrežnoj stranici i postavljanje pitanja preko mobilnih uređaja (Iphone, Android).

Pitanja za raspravu: Treba li filozofiju uopće pokušavati približiti stvarnom svijetu i običnom čovjeku? Ovisi li to o filozofskoj paradigmi? Kako u nas približiti filozofiju stvarnom svijetu i običnom čovjeku?

27 Odgovora to “Filozofija u stvarnom svijetu”

  1. Mladen said

    Kako u nas približiti filozofiju…?
    Svakodnevna kolumna od 3 paragrafa u ’24sata’, duhovito pisana i uvijek lagano referirana na neki dnevni događaj. malo etike, malo filozofije znanosti, malo epistemologije i uvijek neprepotentne slike s najviše 2 plana.

    • Ne gajim baš nikakve simpatije prema dnevniku 24 sata i ne vjerujem da pažnja običnog čitatelja tog dnevnika može biti zadržana kroz sve tri odlomka. No to je nebitno. Dakle, jedna dnevna ili možda tjedna kolumna u dnevnim novinama. Prestpostavljam da ste na umu imali nešto poput svojedobne Graylingove kolumne u subotnjem izdanju Guardiana. To je bilo zgodno i rado čitano štivo. Također, Miščevićeve kolumne u subotnjem Novom listu bile su nešto slično.
      Imate li možda imena autora kojima biste povjerili pisanje takvih kolumni?

      • Mladen said

        Simpatije nisu presudne za popularizaciju, u protivnom ćete završiti sa stavom kolege Gjurašina. 24sata, nažalost, informira veliki broj ljudi i to većinom onih koji filozofiju smatraju nepopularnom. Kolumne u Guardianu baš ne bi bile uzor, već kolumne u The Sun-u. Nisam siguran niti da je primjer Miščevića dobar jer i to je bilo više od popularizacije, to je bilo zagovaranje određenih stavova i informiranje. The Simpsons and Philosophy bi prije bio knjiški uzor. Joksić ili Bakotin bi to mogli raditi, možda i neki konzilij autora.

        • Da, izgleda da sam negdje između vašega stava i onoga kolege Gjurašina, jer sam na umu imao nešto ipak malo sofisticiranije od onoga što mi se čini da predlažete. No možda se varam. Imate li neki link na popularno-filozofsku kolumnu u tabloidu The Sun da vidimo kako to izgleda? Ili možda neki drugi primjer?

        • Marko Kučan said

          Nisam siguran niti da je primjer Miščevića dobar jer i to je bilo više od popularizacije, to je bilo zagovaranje određenih stavova i informiranje.

          Meni se to zapravo čini kao bolji pristup “popularizaciji” filozofije od svojevrsnog katalogiziranja raznih stavova u aktualnim (i “prevaziđenim”) filozofskim raspravama. Mislim da se ljude može zainteresirati da se malo dublje nečime pozabave (u smislu da ne čitaju samo pretpostavljenu kolumnu u The Sun-u) tako da filozof/kolumnist argumentira protiv, na primjer, neke implicitno opće prihvaćene pozicije.
          U tom smislu bih rekao da su “New Atheists” dobar primjer uspješnog “populariziranja” jedne specifične filozofske rasprave – dakle, ono što oni zastupaju i koje argumente koriste vam može biti potpuno blesavo (kak’ bi Žižek rekao, “it iz valgr matirijlizm”), no mislim da je teško poreći da imaju sjajnu marketinšku strategiju (kao što ima i Žižek).

        • Matko Gjurašin said

          U tom smislu bih rekao da su “New Atheists” dobar primjer uspješnog “populariziranja” jedne specifične filozofske rasprave.

          Filozofija se je popularizirala, ali ne kod grupacije kod koje bi Dawkins želio (da želi). Sa Dawkinsove strane, filozofija je beskorisna disciplina.

        • Marko Kučan said

          Filozofija se je popularizirala, ali ne kod grupacije kod koje bi Dawkins želio (da želi). Sa Dawkinsove strane, filozofija je beskorisna disciplina.

          Nisam siguran je li to posve točno. Ako možete, molim vas malo pojasnite jer nisam siguran kritizirate li moj prijedlog ili samo sužavate kontekst mog prijedloga.

        • Matko Gjurašin said

          Nisam siguran je li to posve točno. Ako možete, molim vas malo pojasnite jer nisam siguran kritizirate li moj prijedlog ili samo sužavate kontekst mog prijedloga.

          Kritiziram ga jer je loš primjer popularizacije filozofije. Odnosno, filozofija se nije popularizirala jer je u slučaju Novog Ateizma nema ili je prisutna u marginalnim fragmentima.

          Ono što je Novi Ateizam uzrokovao je da su vjernici počeli čitati filozofiju da kontriraju Novom Ateizmu, i počela je svjesnost davanja intelektualne podrške svojem pogledu na svijet.

          Da li je to pozitivan slučaj popularizacije filozofije ili nije, to dajem Vama na prosudbu.

        • Marko Kučan said

          Kritiziram ga jer je loš primjer popularizacije filozofije. Odnosno, filozofija se nije popularizirala jer je u slučaju Novog Ateizma nema ili je prisutna u marginalnim fragmentima.

          To mi se ne čini prihvatljivim; vaša mi je teza slična onoj Pejovićevoj o Rudolfu Carnapu koju smatram nepotrebno ekskluzivističkom i nejasnom (“to je još-ne-filozofija” – naravno da kontekst nije isti, ali mi se čini da je poanta ista).
          Možda argumentacija koju Dawkins daje u knjizi “Iluzija o Bogu” nije neka filozofska novina ili je pak prizemna i trivijalna (neki bi rekli šarlatanska), ali uza sve to, ipak bih rekao da ona ima filozofski karakter (daleko od toga da nema ljudi koji su istovremeno i filozofi i šarlatani). Mislim da dalje od toga s ovom diskusijom ne treba ići.

          Ono što je Novi Ateizam uzrokovao je da su vjernici počeli čitati filozofiju da kontriraju Novom Ateizmu, i počela je svjesnost davanja intelektualne podrške svojem pogledu na svijet.

          Da li je to pozitivan slučaj popularizacije filozofije ili nije, to dajem Vama na prosudbu.

          Definitivno pozitivno. Neodrživa stajališta se razotkrivaju analizom koja počinje određenom skepsom spram istinitosti stavova koje ta stajališta obuhvaćaju – ako je Dawkins postigao da “obični ljudi-vjernici” (trebalo bi naći bolju riječ od ove) u tom smislu preispitaju svoje tvrdnje, onda je to prilično pozitivna stvar.

        • Sa Dawkinsove strane, filozofija je beskorisna disciplina.

          Točno je da Dawkins u cjelini nema dobro mišljenje o humanističkim disciplinama, među kojima izdvaja teologiju kao beskorisnu i suvišnu na suvremenom sveučilištu. Ali ne bih rekao da isto mislio i o svoj filozofiji. Dobar dio filozofije Dawkins bi sigurno bio sklon eliminirati po kratkom postupku, ali ne i filozofiju kako je razumiju i prakticiraju ljudi poput Dana Dennetta, Michaela Rusea ili Petera Singera.
          E sad, što bi Dawkins rekao o filozofiji religije? Zacijelo ništa dobro o “onoj pravoj” u kojoj se neka pitanja ne smiju ni postaviti ukoliko se ne želi biti ismijan (kako je to slikovito obrazložio kolega Gjurašin u jednoj prijašnjoj raspravi), ali o onoj u kojoj bi se iznosili i kritici podvrgavali argumenti i za i protiv postojanja Boga, vjerujem da bi Dawkins to zdušno podržao.

        • Aleksandar Joksić said

          Ni ja se ne slažem da Dawkins ima tako loše mišljenje o cijeloj filozofiji. U svojim knjigama često citira filozofe poput Russella, Wittgensteina itd. Postavljanje pitanja “Što je ikada dobro došlo od filozofa?” ne mora biti presudno. Mnogi filozofi su skloni sličnim izjavama kao obliku autoironije. Kako bi rekao Timothy Williamson: Philosophy-hating philosophers are a common breed.🙂

        • Matko Gjurašin said

          Ali ne bih rekao da isto mislio i o svoj filozofiji.

          Nije toliko eksplicitan, ali, kada ga se čita između redova, za njega je filozofija kao alkemija. Kada je jednom u uvodio Dennetta, započeo je pitanjem, “Što je ikada dobro došlo od filozofa?”. Do tada, nisam obraćao pažnju na njega, ali sada je za mene mrtav čovjek.

          Ima jedan događaj kojega ću uvijek pamtiti: bio sam eksplicitno ismijan jer sam student filozofije, jer “što ja to mogu reći o postojanju Boga?” upravo od Dawkinsovih čitatelja.

          Dobar dio filozofije Dawkins bi sigurno bio sklon eliminirati po kratkom postupku(…)

          Nadajmo se da mu filozofi ne uzvrate milo za drago.

          (…)o onoj u kojoj bi se iznosili i kritici podvrgavali argumenti i za i protiv postojanja Boga, vjerujem da bi Dawkins to zdušno podržao.

          Kada će onda više skupiti hrabrosti da se suoči sa William Lane Craigom? Više je puta odbio javnu raspravu sa njime. Craig se potrudio da dekonstruira Dawkinsove argumente, a kada će se već Dawkins početi baviti sa filozofijom religije?

        • Kada je jednom u uvodio Dennetta, započeo je pitanjem, “Što je ikada dobro došlo od filozofa?”.

          Ako mislite na ovo, ja tu ne nalazim spomenuto pitanje, a većina onoga što Dawkins kaže o filozofiji u tom uvodu meni je blisko.

          Do tada, nisam obraćao pažnju na njega, ali sada je za mene mrtav čovjek.

          Ne zauzimate li ovdje isti stav koji Dawkins zauzima prema Craigu, a koji vam se ne sviđa?

          kada će se već Dawkins početi baviti sa filozofijom religije?

          Pa bavi se filozofijom religije i to vrlo uspješno. Koliko je samo tjedana njegova knjiga The God Delusion bila na Timesovoj ljestvici najprodavanijih knjiga. Naravno, vi ćete tvrditi da to nje “prava” filozofija religije, ali niste nas uspjeli uvjeriti da se “prava” i “kriva” ovdje ne poklapaju s “ona koja se Matku sviđa” i “ona koja se Matku ne sviđa”.

          Istina, ja bih rado vidio Dawkinsov obračun s Craigom, jer mi se Craig čini dosta sofisticiran. No ovdje prenosim (neautoriziran i zato anoniman) citat jednog uvaženog znanstvenika o Craigu: “Craig ima nula supstance u svojim argumentima, to je sve blebetava bujica besmisla a la najnotorniji postmodernisti, gdje koristi velike pojmove iz logike i matematike na totalno besmislen način računaijući da sugovornici ili neće znati o čemu priča, a da oni koji znaju neće biti u stanju objasniti srž tog besmisla laičkoj publici. Dio kako koristi Bayesovu statistiku da izračuna vjerojatnost uskrsnuća kao povijesnog događaja je nekome tko svakodnevno koristi Bayesovu statistiku čisti Monty Python.”

        • Matko Gjurašin said

          Ako mislite na ovo, ja tu ne nalazim spomenuto pitanje, a većina onoga što Dawkins kaže o filozofiji u tom uvodu meni je blisko.

          Mislim na ovo:

          Ako ima hrabrosti, zašto to nije rekao pred APA? Ljudi bi se gurali tko će mu prije zabiti nogu u želudac.

          Ne zauzimate li ovdje isti stav koji Dawkins zauzima prema Craigu, a koji vam se ne sviđa?

          Moj stav je legitiman. Stručnjak ne mora obraćati pažnju na diletante, ali diletanti moraju obraćati pažnju na stručnjaka.

          Pa bavi se filozofijom religije i to vrlo uspješno. Koliko je samo tjedana njegova knjiga The God Delusion bila na Timesovoj ljestvici najprodavanijih knjiga.

          Kako se netko može baviti filozofijom religije a nije filozof? Molim Vas da mi to objasnite. Što mislite pod uspješnošću? Sigurno je zaradio mnogo novca i postao popularan u medijima koji i promoviraju Lady Gagu, ali kod akademske zajednice, osobito kod filozofa religije, njega knjiga je naišla samo na zgražanje i podsmijeh. Sumnjam da ga netko na intelektualnoj razini smatra prijetnjom, a potvrdno znam da je tako.

          Naravno, vi ćete tvrditi da to nje “prava” filozofija religije, ali niste nas uspjeli uvjeriti da se “prava” i “kriva” ovdje ne poklapaju s “ona koja se Matku sviđa” i “ona koja se Matku ne sviđa”.

          Kao što mi se sviđa fizika fizičara i biologija biologa, sviđa mi se filozofija religije filozofa.

          (…) ovdje prenosim (neautoriziran i zato anoniman) citat jednog uvaženog znanstvenika o Craigu: “Craig ima nula supstance u svojim argumentima, to je sve blebetava bujica besmisla a la najnotorniji postmodernisti, gdje koristi velike pojmove iz logike i matematike na totalno besmislen način računaijući da sugovornici ili neće znati o čemu priča, a da oni koji znaju neće biti u stanju objasniti srž tog besmisla laičkoj publici. Dio kako koristi Bayesovu statistiku da izračuna vjerojatnost uskrsnuća kao povijesnog događaja je nekome tko svakodnevno koristi Bayesovu statistiku čisti Monty Python.”

          Lijep ad hominem “uvaženog znanstvenika”.

  2. Matko Gjurašin said

    Ako pod približavanjem filozofije smatrate njezino pojednostavljivanje, dajem negativni odgovor. Filozofija, kao svaka disciplina, zahtijeva posebnu obuku, i to se treba ljudima pojasniti. Sukladno tome, po principu, ona se ne može približiti laiku, kao što se znanosti ne mogu približiti jer je za njihovo razumijevanje potrebno obrazovanje. Mogu se pisati popularno-filozofske knjige, ali one ne mogu prikazati stvarnu raspravu, osim možda da je i filozofija disciplina sa svrhom, pa makar filozofiju laici ne razumjeli, shvatili bi da oni, koji se sa njome bave, se bave ozbiljnim stvarima.

    • Pod približavanjem filozofije mislim nešto slično približavanju znanosti koje se naziva popularizacijom znanosti. Držim da primjer s AskPhilosophers.org daje vrlo jasnu ilustraciju što sam imao na umu.
      Ne znam kako biste ijednu disciplinu mogli približiti nestručnjacima a da je dijelom ne pojednostavite. Vi se tome protivite zato što: (i) filozofija se ne može približiti laiku kao što se ne mogu približiti niti znanosti; (ii) popularno-filozofske knjige ne mogu prikazati stvarnu raspravu i ne bave se ozbiljnim stvarima.
      Ad (i). Želite li reći da popularizacija znanosti ne postoji ili da nije djelotvorna?
      Ad (ii). Prvo, popularizaciju filozofije ne treba ograničiti na popularno-filozofske knjige. Tu su i kolumne, i dokumentarne emisije i blogovi… Drugo, ne znam zašto mislite da popularno-filozofske knjige ne mogu prikazati stvarnu raspravu. Možda same nisu doprinos tekućim filozofskim raspravama, ali zacijelo ih mogu sasma solidno prikazati.
      Niste me uvjerili u opravdanost svog negativnog odgovora.

    • Matko Gjurašin said

      Imam loše mišljenje o popularnoj znanosti jer je problem u materiji koja se putem nje daje širem čitateljstvu. Postoje svijetli primjeri kao Feynmanova predavanja o fizici i Maynard Smithova Theory of Evolution koje vam daju empirijski provjerene i nekontroverzne činjenice prihvaćene od većine, a čitatelj, ako si da truda, može naučiti mnogo iz njih, ali, sa druge strane imate nešto kao Hawkingova Kratka povijest vremena, gdje Hawking prodaje svoje nedokazane hipoteze širem čitateljstvu, ili nešto od Michio Kakua, što je prije loša metafizika nego kvalitetna fizika.

      Glavni je problem to da običnim čitateljima nedostaje kritički aparat da razlikuju prihvaćene činjenice od hipoteza i spekulacija kao teorija struna, dodatne dimenzije, itd., što, kao posljedicu, ima širenje istih tih hipoteza i spekulacija kao istine. Za to su krivi i sami znanstvenici, koji svoje najnovije ideje šalju u javnost, a iste tek moraju opravdati široj znanstvenoj zajednici.

      • Imam loše mišljenje o popularnoj znanosti jer je problem u materiji koja se putem nje daje širem čitateljstvu

        Iz vaše argumentacije slijedi da imate loše mišljenje o popularnoj znanosti jer smatrate da postoji dobra i loša popularna znanost.

        Glavni je problem to da običnim čitateljima nedostaje kritički aparat da razlikuju prihvaćene činjenice od hipoteza i spekulacija.

        Prvo, jeste li vi običan čitatelj kojemu nedostaje kritički aparat da napravi tu razliku? Drugo, mislim da je granica između “empirijski provjerenih i nekontroverznih činjenica” i “hipoteza i spekulacija” manje jasna nego što vi to predočavate. Teorija struna, na primjer, jedan je legitimni znanstveni model. Točno je da nije konkluzivno dokazan, ali je operativan i mnogo znanstvenika na njemu i s njime radi. Treće, običan čitatelj koji je naučio hipotezu H, ali nije naučio da je to samo hipoteza, odnosno da je ona kontroverzna, možda nije potpuno informiran, ali potpuno informiranje nije glavni cilj popularizacije znanosti. Ja bih rekao da je glavni cilj poticaj na bavljenje znanošću, ili daljnje informiranje o hipotezi H.
        Ja bih tako shvatio i popularizaciju filozofije. Može li se to u obimu od jedne kartice s vokabularom ne većim od 500 riječi, kako bi to bilo razumljivo čitateljima 24 sata, nisam siguran.

  3. Aleksandar Joksić said

    Filozofija se treba približavati običnom čovjeku kao i svaka druga znanost. Dapače – da parafraziram Poppera – mislim da je to dužnost svakog intelektualca. Najgore što se može dogoditi filozofiji je to da se povuče u neku samodostatnu opskurnost kao što mnogi filozofi to žele i rade. Što se tiče popularizacije filozofije, u tome sasvim dobro uspijeva radijska emisija Philosophy talk. Voditelji su filozofi (Ken Taylor & John Perry) i u svakoj emisiji ugošćuju novog gosta-filozofa, stručnjaka iz područja kojim se već bavi data emisija. Dio emisije je i rezerviran za gledatelje pa se javljaju uživo u emisiju i postavljaju pitanja.

  4. Mislim ovo: http://www.youtube.com/watch?v=D_9w8JougLQ
    Ako ima hrabrosti, zašto to nije rekao pred APA? Ljudi bi se gurali tko će mu prije zabiti nogu u želudac.

    Kolega, mislim da Dawkinsovu šaljivu uvodnu opasku uzimate odviše ozbiljno. I siguran sam da bi se većina ljudi na skupu APA-e sa mnom složila.

    Stručnjak ne mora obraćati pažnju na diletante, ali diletanti moraju obraćati pažnju na stručnjaka.

    Važi li to i kad govorimo o stručnjacima u astrologiji, magiji i parapsihologiji?

    Kako se netko može baviti filozofijom religije a nije filozof? Molim Vas da mi to objasnite.

    Prvo, nije nužno biti profesionalni filozof da biste se bavili nekom filozofskom disciplinom. Uzmite primjere Nietzschea i Fregea, ili ranog Kuhna i Bourdieua.
    Drugo, ako je dovoljno baviti se nekom filozofskom disciplinom i u njoj ostaviti traga da bi se bilo filozofom, onda mislim da se Dawkinsa može nazvati filozofom. Naravno, vi možete osporavati da je Dawkins ostavio ikakvog traga u filozofiji religije, ali to je onda druga priča. No pogledajte tko se javlja ovdje među “modern authors” iz područja filozofije relgije. Pojmanova antologija iz filozofije religije uključuje Dawkinsa, a vidim da se na internetu mogu naći i syllabi iz predmeta filozofija religije s Dawkinsom na popisu.

    • Još samo jedan mali dodatak koji možda ne spada u ovu raspravu, ali ipak. Craig predbacuje Dawkinsu površnost u njegovoj kritici argumenata za postojanje Boga u knjizi The God Delusion. Pretpostavljam da bi na tu opasku Dawkins odgovorio kako bi prevelika temeljitost u kritici fiktivnih entiteta, kao što su judeo-kršćanski Bog, Djed Mraz ili Zubićvila, izgledala prilično neozbiljno.😀

    • Matko Gjurašin said

      I siguran sam da bi se većina ljudi na skupu APA-e sa mnom složila.

      Da je filozofija kvazidisciplina?

      Važi li to i kad govorimo o stručnjacima u astrologiji, magiji i parapsihologiji?

      Uspoređujete li filozofiju sa ovim disciplinama jer ne mogu drugačije interpretirati ovo pitanje.

      Prvo, nije nužno biti profesionalni filozof da biste se bavili nekom filozofskom disciplinom. Uzmite primjere Nietzschea i Fregea, ili ranog Kuhna i Bourdieua.

      Totalno drugi kontekst.

      Drugo, ako je dovoljno baviti se nekom filozofskom disciplinom i u njoj ostaviti traga da bi se bilo filozofom, onda mislim da se Dawkinsa može nazvati filozofom.

      Dawkins nije nikakav trag ostavio osim traga sramote.

      No pogledajte tko se javlja ovdje među “modern authors” iz područja filozofije relgije.

      Tko je autor te stranice? Ne vidim podršku nekoga filozofskoga odsjeka.

      (…)vidim da se na internetu mogu naći i syllabi iz predmeta filozofija religije s Dawkinsom na popisu.

      Treba im primjer kako ne razmišljati o Bogu.

      • Da je filozofija kvazidisciplina?

        Nigdje Dawkins nije rekao da je filozofija kvazidisciplina.

        Uspoređujete li filozofiju sa ovim disciplinama jer ne mogu drugačije interpretirati ovo pitanje.

        Onako kako mi pristupamo astrologiji, pa smatramo da je možemo diskvalificrati iako nismo stručnjaci u njoj, tako Dawkins pristupa teologiji i filozofiji religije, pa smatra da je može diskvalificirati iako nije stručnjak u tim područjima. Naravno da je teolozima i filozofima religije takav stav odbojan, ali njihovo gnušanje nije zamjena za argumente protiv Dawkinsovih teza. Isto kao što nije ni odmahivanje rukom i kazivanje da je Dawkinsova knjiga jako površna, nestručna i militantna.

        Dawkins nije nikakav trag ostavio osim traga sramote.

        To je vaša osobna vrijednosna prosudba. Ja bih ovdje zaključio ovu digresiju i nadao se povratku na temu ovoga posta. Nije bilo osvrta na pitanje ovisi li stav prema popularizaciji filozofije o filozofskoj paradigmi.

        • Matko Gjurašin said

          (…) ovisi li stav prema popularizaciji filozofije o filozofskoj paradigmi.

          Ja bih pitanje formulirao kao, “Koja filozofska paradigma ima više potencijala da bude popularizirana?”

        • Marko Kučan said

          Nije bilo osvrta na pitanje ovisi li stav prema popularizaciji filozofije o filozofskoj paradigmi.

          Osobno mislim da ne. Samo što se vizije o popularizaciji razilaze – mislim da bi neki filozofi “popularizaciju” smatrali šarlatanskim i promašenim pokušajem da se “predmet” filozofije bezrazložno pojednostavljuje (ja bih taj stav nazvao nepotrebno elitističkim).
          Filozofske škole koje bismo nazvali “lijevo orijentiranima” vrše svojevrsnu popularizaciju upravo kroz ideal političkog aktivizma (Žižek je primjer dobar kao i svaki drugi). Popularizacija znanosti,s druge strane, kako ju ja vidim, uz sebe neizostavno veže filozofiju pojedinih znanstvenih disciplina, pa tako i znanosti sa velikim “Z”. Ne ovisi to o tradicijama koje, kako se meni čini, nisu “intrinzično” ni dobre ni loše, već popularizaciju koče neki drugi faktori, poput elitizma (tj., malograđanštine).
          Ideje poput “Prava Filozofija se ne da reducirati” mi zvuče previše oholo da bi bile istinite (evo malo osobne netrpeljivosti).

        • Matko Gjurašin said

          Koga zanima filozofija, neka ju studira. Ako je to elitizam, ponosan sam što sam elitist.

  5. davor said

    Pod pretpostavkom da među piscima ili čitateljima ovoga bloga i dalje postoji interes za popularizacijom filosofije, usuđujem se pozvati vas na zajedničko čitanje knjige Thomasa Nagela: Mind and Cosmos – Why the Materialist Neo-Darwinian Conception of Nature Is Almost Certainly False najvećem forumu u Hrvata: http://www.forum.hr/showthread.php?t=807667

    Ukoliko tamo očekujete nisku razinu rasprave, možete ju svojim sudjelovanjem značajno podići.🙂

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

 
%d bloggers like this: