Symblogia

Blog za rasprave o filozofiji, znanosti i kulturi

Odgovornost znanstvenika

Posted by Pavel Gregoric dana 10/05/2010

Intenzivna rasprava o Žižeku na ovom blogu i drugdje dotaknula se pitanja klimatskih promjena. Ovdje više ne bih govorio vrckavim tezama slovenskog mislioca, nego bih ukazao na jedan primjer odgovornog, iako pomalo zakašnjelog, ponašanja domaćih znanstvenika upravo po pitanju klimatskih promjena.

Početkom siječnja 2010. godine kada su vladale velike hladnoće u Hrvatskoj, akademik Vladimir Paar u nekoliko javnih istupa, na televiziji i u novinama, rekao da strah od globalnog zatopljenja nije opravdan jer nam predstoji novo ledeno doba. Neke od njegovih izjava možete naći na Index.hr i na portalu Večernjeg lista. Na portalu Connect povela se rasprava među domaćim znanstvenicima, no javno se s Paarom sučelio jedino astronom Dejan Vinković u video-debati koju je pronosio T-portal.hr. I ta debata je bila popraćena raspravom na Connectu.

Među znanstvenicima, od kojih se neki više a neki manje razumiju u klimatologiju, prevladavalo je mišljenje da je Paar u krivu i da je iznošenje takvih kontroverznih teza štetno i neodgovorno. Pa ipak, koliko mi je poznato, domaći stručnjaci za klimatologiju nisu se javno oglasili, ni za ni protiv Paarovih teza. Sve do danas.

U Jutarnjem listu od ponedjeljka 10. svibnja 2010., na str. 22-23 u tiskanom izdanju, te na mrežnom izdanju, objavljen je tekst “Kakvo ledeno doba: najveća nam je prijetnja globalno zagrijavanje” koji potpisuju prof. dr. Branko Grisogono, prof. dr. Stjepan Marčelja i prof. dr. Mirko Orlić, trojica istaknutih domaćih znanstvenika koji se bave problemom klimatskih promjena.

Pozdravio bih ovaj tekst kao odličan primjer načina na koji bi suvremena znanstvena zajednica trebala djelovati autokorektivno.  Forum za etičnost i razvoj znanosti i visokog obrazovanja primio je prijedlog od jednog istaknutog znanstvenika da se Forum oglasi i zatraži moralnu odgovornost od Paara za svoj istup. Kao član Foruma usprotivio sam se tom prijedlogu jer smatram da svaki znanstvenik ima pravo na svoje mišljenje, uključujući potpuno pogrešno mišljenje, a onda i na javno iznošenje istoga. S druge strane, smatram da znanstvena zajednica ima obavezu da reagira na javne tvrdnje i postupke pojedinih članova znanstvene zajednice protivne važećim znanstvenim uvidima i metodama, bar ako se radi o tvrdnjama i postupcima s potencijalno štetnim posljedicama.

Nadalje, drago mi je što je Jutarnji list našao mjesta, među svim žutilom koje danas prodaje novine, da objavi ovaj tekst trojice znanstvenika i na taj način ispuni svoju temeljnu medijsku funkciju obavještavanja javnosti.

Na koncu, ovo je dobar primjer zašto mediji i znanost trebaju jedno drugo, o čemu bi moglo biti riječi na tribini “Mediji i znanost” koju organizira Hrvatsko novinarsko društvo u četvrtak 20. 5. 2010. u 11.00h u Novinarskom domu, Perkovčeva 2.

6 Odgovora to “Odgovornost znanstvenika”

  1. Marko Kučan said

    Zanimljiva je Paarova teza da je globalno zagrijavanje “mit nekih interesnih skupina”, dok “global warming denialism” valjda nije. Možemo prosuditi koliko je taj tekst u Jutarnjem imao korektivnog efekta po njihove čitatelje upravo po ostavljenim komentarima na članku – nekako se čini da stavovi kraj kojih piše ime poput “Vladimir Paar” imaju nepresušivu dozu kredibiliteta bez obzira na pokušaje znanstvenika da isprave počinjenu štetu.

  2. Martin Kuhar said

    Neću napisati ništa vezano za argument globalnog zatopljavanja, jer o tome zaista ništa ne znam, ali ću samo reći da sam bio slušatelj na kongresu Darwin 2009., koji je imao dosta raznorodne teme, od kulture neandertalaca do molekularno-biologijskih i matematičkih istraživanja dijelova genoma. Vladimir Paar je – u skladu sa svojom cijelom znanstvenom i svakom drugom karijerom – osjećao potrebu da iza svakog predavanja postavi pitanje. Ta su pitanja bila takva da je svaki od izlagača morao objašnjavati da to pitanje uopće nije dobro postavljeno (npr brkanje dijelova genoma itd.), te se vidjelo da tu građu ne poznaje. Uglavnom, kad Paar kaže kako je na nekom svjetskom klimatološkom kongresu na svoja pitanja o mitu globalnog zatopljavanja dobio “nezadovoljavajuće” odgovore, skloniji sam pomisliti da je to zato što ih nije dobro postavio, ili što je znanstvenik odmahnuo rukom, nego da su ona zaista tako pronicljiva da bi pogodio srž. Kao što mu antropologija nije struka, tako mu nije ni klimatologija.

  3. Aleksandar Joksić said

    Paar je prije par godina u koautorstvu objavio knjigu ‘Skriveni Bog : nove dodirne točke znanosti i religije’. Bilo bi dobro ako bi netko mogao nešto više reći o toj knjizi. Ne znam ništa o sadržaju knjige, ali naslov je prilično sumnjiv.😀

  4. Matko Gjurašin said

    Na koncu, ovo je dobar primjer zašto mediji i znanost trebaju jedno drugo, o čemu bi moglo biti riječi na tribini “Mediji i znanost” koju organizira Hrvatsko novinarsko društvo u četvrtak 20. 5. 2010. u 11.00h u Novinarskom domu, Perkovčeva 2.

    Bilo bi mi draže da se održi tribina “Mediji i filozofija”. Potom pitanju filozofija je u nepovoljnijem stanju nego znanost.

  5. Doc. dr. sc. Dejan Vinković, fizičar i astronom sa splitskog PMF-a, podnio je 18. svibnja 2010. pritužbu HRT-u zbog kršenja Zakona o HRT-u emitiranjem emisije “Na rubu znanosti” u sklopu znanstveno-obrazovnog programa. U Vikonvićevoj pritužbi, između ostaloga, stoji:

    Već i letimičan pogled na sadržaj emisija Na rubu znanosti pružit će Vam jasnu predodžbu o tome kako se dotična emisija bavi promicanjem pseudoznanosti. Sve gore navedene teme bile su prezentirane u toj emisiji, kao i čitav niz drugih pseduoznanstvenih tema od kojih se neke, poput promocije alternativnih (znanstveno neutemeljenih) metoda lječenja raka ili promocije neznanstvenih tvrdnji o štetnosti cijepljenja, mogu okarakterizirati kao posredno ugrožavanje ljudskih života. Pritom je važno naglasiti da pojavljivanje tih tema u znanstvenom programu ne bi bilo sporno kada bi se one prezentirale uz popratni znanstveni komentar o pogreškama na kojima se te teme temelje. Međutim, koncept emisije Na rubu znanosti je takav da se bavi isključivo promocijom pseudoznanstvenog sadržaja.

    Vinkovićeva pritužba može se u cijelini pročitati ovdje.

    Na to je reagirao sam Krešimir Mišak svojim tekstom.

    22. svibnja pokrenuta je peticija potpore Vinkovićevoj pritužbi koju je do danas potpisalo 277 osoba, uglavnom znanstvenika. Ta se peticija može vidjeti i potpisati ovdje.

    24. svibnja pokrenuta je protupeticija potpore Krešimiru Mišku i njegovoj emisiji, insinuirajući da se radi o napadu na Miška osobno, da se radi o pokušaju ukidanja njegove emisije, i – još radikalnije – da se radi o masonskoj zavjeri kojoj se Mišak uspješno suprotstavlja. Protupeticiju do ovog trenutka potpisalo je 7452 ljudi, među kojima i neki koji ispred imena imaju znanstvene titule. Dovoljno je pročitati preambulu protupeticije da se čovjek zabrine: protupeticija.

    U medijima je ovaj spor popraćen zabrinjavajućom razinom neinformiranosti i optužbama na račun znanstvenika i znanosti. Pogledajte, primjerice, komentare uz ovaj članak u Jutarnjem listu ili tekst Jasne Babić na Monitoru, da ne spominjem komentare Milana Ivkošića u Večernjem listu i tome slične. Obrazac je, ukratko, ovaj: arogantni znanstvenici skučenih pogleda pokušavaju eliminirati sve ono što nije u skladu s njihovim načinom razmišljanja, pa su se okomili na slobodoumnog Miška i njegovu popularnu emisiju. Pritom se zaboravlja osnovna intencija Vinkovićeve pritužbe, a to je maknuti emisiju koja se uglavnom bavi pseudoznanošću iz znanstveno-obrazovnog programa kako bi se ta satnica oslobodila za neku emisiju koja odista jest znanstveno-obrazovnog karaktera.

    Meni se čini da je Vinkovićeva pritužba odličan primjer odgovornog postupanja znanstvenika. A vama?

    • Aleksandar Joksić said

      24. svibnja pokrenuta je protupeticija potpore Krešimiru Mišku i njegovoj emisiji, insinuirajući da se radi o napadu na Miška osobno, da se radi o pokušaju ukidanja njegove emisije, i – još radikalnije – da se radi o masonskoj zavjeri kojoj se Mišak uspješno suprotstavlja. Protupeticiju do ovog trenutka potpisalo je 7452 ljudi, među kojima i neki koji ispred imena imaju znanstvene titule. Dovoljno je pročitati preambulu protupeticije da se čovjek zabrine: protupeticija.

      Ako ja dobro shvaćam što peticija uopće jest, onda su dotični pobrkali obično pismo podrške i peticiju.

      U medijima je ovaj spor popraćen zabrinjavajućom razinom neinformiranosti i optužbama na račun znanstvenika i znanosti.

      Ovo se dobro nadovezuje na jednu od rasprava koje smo vodili na postu o Žižeku – o tome kako javnost (tobože) ima arhetipsko očekivanje da znanstvenici znaju. Facebook grupa podrške emisiji i njenom autoru trenutno broji oko 20 000 članova.

      Obrazac je, ukratko, ovaj: arogantni znanstvenici skučenih pogleda pokušavaju eliminirati sve ono što nije u skladu s njihovim načinom razmišljanja, pa su se okomili na slobodoumnog Miška i njegovu popularnu emisiju.

      Tužno je što se sve danas prodaje pod firmom tolerantnosti ‘ slobodoumnosti. Ako nešto smatraš krivim, onda si ‘netolerantan’; ne dozvoljavaš pluralizam i “ono Drugo”. Sam čin proglašavanja nečega ‘pseudoznanosti’ se već doživljava kao represivno djelovanje, tobože kao ukidanje nečije slobode ili prava. Milsim da se to jasno moeže vidjeti iz ignorantskih tekstova alla onih Jasne Babić.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

 
%d bloggers like this: