Symblogia

Blog za rasprave o filozofiji, znanosti i kulturi

Archive for Svibanj 2010.

Kozmološki dokaz

Posted by Pavel Gregoric dana 22/05/2010

Na forumu vezanom uz kolegij Filozofija uma, u sklopu sustavu za učenje na daljinu Filozofskog fakulteta (Omega), započeta je u digresiji rasprava koju smo odlučili preseliti u ovaj medij. Uz suglasnost glavnih aktera rasprave prenosim raspravu i pozivam na njezin nastavak.

Kolega Marko Kučan je napisao:

Misaoni eksperiment je argument (ili protu-argument, u ovom slučaju) i uvelike se oslanja na naše poznavanje empirije, tj. ovisi o slučaju (o prirodi fizikalnog svijeta).
Uzmimo kao primjer poznati kozmološki argument za postojanje prvog uzroka (zagovaran od antike pa do danas) koji glasi:
1) Sve što ima početak, ima i uzrok.
2) Svemir ima početak.
K) Svemir ima uzrok.

Malo će tko sporiti oko logičke valjanosti ovog argumenta (on je tautologija), no konsenzusa oko njegove “primjenjivosti” na empiriju nema. To je stvar daljnje argumentacije. Da citiram Wittgensteina, u logici ništa nije slučajno – čak i Postovi sistemi, koji se sastoje od potpuno arbitrarno odabranih vrijednosti, ne dokazuju da su aksiomi našeg arbitrarno definiranog sustava slučajno nezavisni, niti da je to samo tako jer nam primjer pokazuje da je to tako. Nazovimo to logičkim platonizmom ili kako god već, no zasigurno ćemo se složiti da logička valjanost ne ovisi o slučaju. Stavovi logike i matematike ne ovise o konstituciji prirodnog svijeta, dok se misaoni eksperimenti uvelike oslanjaju na empirijsko (zato i jesu tako zanimljivi).

Kolega Matko Gjurašin je ustvrdio da se radi o valjanom zaključku, a na poziv da obrazloži zašto misli da je spomenuti zaključak nevaljan, Marko Kučan je napisao:

Kažem, nisam siguran. Autor kritike mi je nepoznat, no sjećam se najbitnijeg dijela i odnosi se na skupove koje premise označuju – autor tvrdi da se prva premisa odnosi na članove skupa S (everything that begins to exist has a cause), dok druga premisa govori o samom skupu S (The universe has a beginning). Mislim da, u sklopu te interpretacije, iskaz nije tautologija jer prva premisa ne definira “početke” i “uzroke” izvan skupa S, već samo unutar njega; može postojati interpretacija iskaza u kojem su obje premise istinite, no konkluzija neistinita.

Naravno, kontekst kozmološkog argumenta spori ovakvu interpretaciju (“sve” bi, poželjno, bio skup koji sadrži i svemir kao podskup). Samo sam napomenuo, rekoh da nije bitno. Mislim da većina relevantne literature govori o ovom argumentu kao logički valjanom (makar mi se čini da ovo nije loša interpretacija).

Ovdje bih dodao da sam sklon obrazloženju koje je naveo Marko Kučan. Naime, čini mi se da svemir nije jedna od pojedinačnih stvari obuhvaćenih univerzalnim kvantifikatorom (“sve”) u prvoj premisi, već je skup svih pojedinačnih stvari.

Matko Gjurašin:

Prvo se mora znati da ne postoji kozmološki argument sa velikim K: postoje njegove formulacije. Ja znam tri: tomistički, leibnizovski, i kalāmski kozmološki argument. Svako od njih se poziva, bilo na princip dovoljnoga razloga kao lebnizovski ili na nemogućnost beskonačne vremenske sljedbe kao kalāmski, da pokaže da svijet nije samoobjasnidben, odnosno, da ga je nešto uzrokovalo, i da je taj uzrok personalan.

Ono što hoću reći je da je svaki od njih složeniji, naročito kada se moraju opravdati (ili osporiti) premise bilo filozofskim bilo znanstvenim argumentima, i nijedan ne odgovara onome kojeg si izložio u prvotnoj poruci.

Po meni, to je loša kritika jer polazi od krive pretpostavke što je to svemir. Za mene svemir nije oznaka koja se stavlja na neki skup pojedinačnih predmeta već prostorvrijeme, koje se počelo širiti prije nekoliko milijardi godina. Unutar tog prostorvremena se nalaze pojedinačni predmeti kao planete, mjeseci, maglice, crne rupe, itd., ali, ako me moje siromašno znanje iz kozmologije ne vara, a nadam se da ne, ono je jedan kontinuum unutar koji omogućava i unutar kojeg se odvijaju fizikalni procesi.

Drugo, prva premisa je metafizički princip. On nije primjenjiv samo na fizikalne predmete već na sve entitete sa početkom. Ako pokažemo da je prostorvrijeme po trajanju konačan fenomen sa početkom, ne vidim razloga zašto on ne bi potpadao pod taj princip. Nadalje, širenje prostorvremena je događaj, a događaji su legitimni relati u uzročnoj vezi.

I imaš pravo. Kalāmski kozmološki argument, čije si premise rekao engleskom, porijeklom je iz arapske srednjovjekovne filozofije, a ponovno ga je oživio suvremeni američki filozof religije William Lane Craig u svojoj istoimenoj knjizi iz 79. godine.

Marko Kučan:

Poznajem formulacije argumenta, i znam da on ima daljnju razradu, no nisam u nju pretjerano upućen tako da nemam baš legitimiteta da o tome bezveze blebećem (teologiju i filozofiju religije ne poznajem previše dobro). Slažem se da je velika šteta što se filozofija religije očito smatra suvišnom na našem odsjeku.

Ne bih se složio da je to loša kritika i objasnit ću ukratko zašto, no ako ste zainteresirani za daljnju diskusiju, voljan sam popričati sutra poslije predavanja (ako dođete).

Kritika iz teorije skupova, kako ju proizvoljno nazivam, ne cilja na našu intuiciju o pojmu svemira, već ukazuje na mogućnost da “sve” i “svemir” nisu pojmovi istoga reda.

“Za mene svemir nije oznaka koja se stavlja na neki skup pojedinačnih predmeta već prostorvrijeme, koje se počelo širiti prije nekoliko milijardi godina. Unutar tog prostorvremena se nalaze pojedinačni predmeti kao planete, mjeseci, maglice, crne rupe, itd., ali, ako me moje siromašno znanje iz kozmologije ne vara, a nadam se da ne, ono je jedan kontinuum unutar koji omogućava i unutar kojeg se odvijaju fizikalni procesi.”

Nemam nikakvog razloga da se ne složim s vama, no ja (ili nepoznati autor, kako god hoćeš) nisam ni insinuirao da svemir zaista jest skup pojedinačnih predmeta, nego da ga se logički može (i vjerojatno mora, ako bi kritika valjanosti bila moguća) svesti na skup pojedinačnih elemenata (bili to predmeti, umovi, matematičke i fizikalne konstante, svejedno).

“Drugo, prva premisa je metafizički princip. On nije primjenjiv samo na fizikalne predmete već na sve entitete sa početkom. Ako pokažemo da je prostorvrijeme po trajanju konačan fenomen sa početkom, ne vidim razloga zašto on ne bi potpadao pod taj princip. Nadalje, širenje prostorvremena je događaj, a događaji su legitimni relati u uzročnoj vezi.”

Slažem se da je to metafizički princip. No mislim da ste promašili poantu (ako sam u krivu, ispravite me, ponekad brzam na ovom forumu): u argumentu se ne spominje prostorvrijeme, već svemir, a ima li svemir početak ili je oduvijek postojao, samo u različitim stanjima, stvar je spora među ljudima mnogo obrazovanijima od nas po toj temi. No to nije bitno – ne razumijem (tj. nepoznat autor) kako je moguće govoriti o svemiru kao entitetu u istom smislu kao i o entitetima koje on sadrži (pazite, ne govorimo o fizičkim entitetima, već o logičkim, jer ja sporim logičku valjanost).

Princip je sljedeći: čak i ako su obje premise istinite, zaključak opet može biti neistinit jer prva premisa opisuje članove skupa, a druga sam taj skup (što se logike tiče, kauzalnih veza možda ni nema izvan “našeg” svemira, jer to je fizikalni, a ne logički fenomen).

Možda nije kratak odgovor, i vjerojatno nisam dobro ispekao, no još uvijek smatram da ima nešto u toj kritici. Svjestan sam da se taj argument, sveden na ove tri rečenice, većinom tretira kao valjan kod relevantnih autoriteta.

Pozivam na nastavak rasprave.

Posted in ateizam, filozofija, filozofija religije | Označeno: , , , | 96 komentara »

Odgovornost znanstvenika

Posted by Pavel Gregoric dana 10/05/2010

Intenzivna rasprava o Žižeku na ovom blogu i drugdje dotaknula se pitanja klimatskih promjena. Ovdje više ne bih govorio vrckavim tezama slovenskog mislioca, nego bih ukazao na jedan primjer odgovornog, iako pomalo zakašnjelog, ponašanja domaćih znanstvenika upravo po pitanju klimatskih promjena.

Početkom siječnja 2010. godine kada su vladale velike hladnoće u Hrvatskoj, akademik Vladimir Paar u nekoliko javnih istupa, na televiziji i u novinama, rekao da strah od globalnog zatopljenja nije opravdan jer nam predstoji novo ledeno doba. Neke od njegovih izjava možete naći na Index.hr i na portalu Večernjeg lista. Na portalu Connect povela se rasprava među domaćim znanstvenicima, no javno se s Paarom sučelio jedino astronom Dejan Vinković u video-debati koju je pronosio T-portal.hr. I ta debata je bila popraćena raspravom na Connectu.

Među znanstvenicima, od kojih se neki više a neki manje razumiju u klimatologiju, prevladavalo je mišljenje da je Paar u krivu i da je iznošenje takvih kontroverznih teza štetno i neodgovorno. Pa ipak, koliko mi je poznato, domaći stručnjaci za klimatologiju nisu se javno oglasili, ni za ni protiv Paarovih teza. Sve do danas.

U Jutarnjem listu od ponedjeljka 10. svibnja 2010., na str. 22-23 u tiskanom izdanju, te na mrežnom izdanju, objavljen je tekst “Kakvo ledeno doba: najveća nam je prijetnja globalno zagrijavanje” koji potpisuju prof. dr. Branko Grisogono, prof. dr. Stjepan Marčelja i prof. dr. Mirko Orlić, trojica istaknutih domaćih znanstvenika koji se bave problemom klimatskih promjena.

Pozdravio bih ovaj tekst kao odličan primjer načina na koji bi suvremena znanstvena zajednica trebala djelovati autokorektivno.  Forum za etičnost i razvoj znanosti i visokog obrazovanja primio je prijedlog od jednog istaknutog znanstvenika da se Forum oglasi i zatraži moralnu odgovornost od Paara za svoj istup. Kao član Foruma usprotivio sam se tom prijedlogu jer smatram da svaki znanstvenik ima pravo na svoje mišljenje, uključujući potpuno pogrešno mišljenje, a onda i na javno iznošenje istoga. S druge strane, smatram da znanstvena zajednica ima obavezu da reagira na javne tvrdnje i postupke pojedinih članova znanstvene zajednice protivne važećim znanstvenim uvidima i metodama, bar ako se radi o tvrdnjama i postupcima s potencijalno štetnim posljedicama.

Nadalje, drago mi je što je Jutarnji list našao mjesta, među svim žutilom koje danas prodaje novine, da objavi ovaj tekst trojice znanstvenika i na taj način ispuni svoju temeljnu medijsku funkciju obavještavanja javnosti.

Na koncu, ovo je dobar primjer zašto mediji i znanost trebaju jedno drugo, o čemu bi moglo biti riječi na tribini “Mediji i znanost” koju organizira Hrvatsko novinarsko društvo u četvrtak 20. 5. 2010. u 11.00h u Novinarskom domu, Perkovčeva 2.

Posted in znanost | Označeno: , , | 6 komentara »

 
%d bloggers like this: