Symblogia

Blog za rasprave o filozofiji, znanosti i kulturi

In memoriam: Antony Flew (1923-2010)

Posted by Matko Gjurašin dana 14/04/2010

Prošlog četvrtka, 8. travnja, preminuo je Antony Flew, britanski filozof značajan po svojem doprinosu filozofiji religije i jedan od ključnih figura u oživljavanju tog područja u anglo-američkoj filozofiji. Njegov članak “Theology and falsification” iz 1950. godine smatra se klasikom. Cjeloživotni ateist i poznati kritičar teizma, iznenadio je filozofski svijet preobračenjem u deizam 2004. godine.

Antony Garrard Newton Flew rodio se 11. veljače 1923. godine u Londonu kao sin metodističkog svećenika. Vjeru je izgubio s 15 godina. Poslije drugog svjetskog rata, diplomirao je klasične studije na St. John koledžu sveučilišta Oxford. Tijekom prediplomskog studija, upoznao se a C. S. Lewisom, tada jednim od vodećih kršćanskih apologeta. Iako je smatrao Lewisa inteligentnim čovjekom, nije bio uvjeren njegovim argumentima. Na diplomskom studiju mentor mu je bio Gilbert Ryle, čiji je filozofski pristup odmah počeo primjenjivati na pitanje religije. Nakon jednogodišnjeg asistentskog mjesta na Christ Church koledžu, proveo je četiri godine kao asistent na sveučilištu Aberdeen i dvadeset godina kao profesor filozofije na sveučilištu Keel. Između 1973. i svojeg umirovljenja 1982., bio je profesor na sveučilištu u Readingu.

Većim dijelom svojeg filozofskog opusa bavi se pitanjem Božjeg postojanja. U svojem slavnom članku “Theology and falsification” iz 1950. godine tvrdi da se vjerski jezik ne može verificirati niti falsificirati putem iskustva. Kasnije, prema njemu, početna pozicija mora biti negativni ateizam (pozicija koju je izmislio sam). Teret dokaza je na teistima jer nema dokaza koji ukazuju da postoji nešto iznad prirodnoga svijeta. U svojemu magnum opusu God and Philosophy (1966) negativno analizira tradicionalne teističke argumente i daje argumente protiv Božjeg postojanja. Strogo je i govorio protiv ideje zagrobnog života.

Osim svojeg rada u filozofiji religije, etablirao se i kao autoritet za Humea. Njegova knjiga Hume’s Philosophy of Belief (1961) bila je u svjetlu pažnje šezdesetih i ranih sedamdestih godina i ostaje jedna od rijetkih dugih komentara na Humeova Istraživanja. Kao klasični liberal, bio je kritičan prema socijalizmu i socijalnoj demokraciji jer oboje pretpostavljaju da svijet ide prema pretpostavkama koje su neistinite. Kritizirao je i Johna Rawlsa zbog spajanja liberalizma i egalitarizma. Poznat je i po “No True Scotsman” pogrešci u argumentaciji koju je uveo u neformalnu logiku putem svoje knjižice Thinking About Thinking: Do I Sincerely Want to Be Right? (1975).

Tijekom 2003. godine, iako još ateist, Flew izražava da osjeća tenziju u svojoj poziciji, uzrokovanu određenim filozofskim i znanstvenim razmatranjima. Već sljedeće godine, u intervjuu objavljenom u filozofskom časopisu Philosophia Christi, službeno se izjasnio kao deist koji vjeruje u Boga Aristotela i Spinoze. Kao glavni razlog svojeg preobraćenja navodi teleološki argument. Zaključuje da je samo inteligencija morala stajati iza složenosti prirode i još veće složenosti organizama. Više puta je istaknuo da nije na putu da postane kršćanin i da se nada da nema života poslije smrti. Iako su nastale kontroverze glede legitimnosti njegovog novog, deističkog stajališta, uvjerava da je njegovo preobračenje bilo istinito, što je i konačno potvrdio u svojoj posljednjoj knjizi There Is a God: How the World’s Most Notorious Atheist Changed His Mind (2007).

6 Odgovora to “In memoriam: Antony Flew (1923-2010)”

  1. Aleksandar Joksić said

    Zaključuje da je samo inteligencija morala stajati iza složenosti prirode i još veće složenosti organizama.

    Zvuči kao argument iz ireducibilne kompleksnosti, a naslov ove zadnje knjige kao nekakav self-help priručnik za preobraćenje, previše “senzacionalistički”.

  2. Tomislav Janovic said

    Nekada davno – ne smijem ni reći prije koliko godina – radeći kao znanstveni novak na magisteriju o evoluciji kao optimizacijskom procesu, slučajno sam nabasao na knjigu Antonya Flewa GOD AND PHILOSOPHY. Osobito me je zaintrigirao njegov argument da je Humeov ateizam, u odsustvu naturalističkog objašnjenja funkcionalnosti živog svijeta, zapravo bio iracionalan. Kao što je iracionalan postao teizam poslije Darwina. No, čini se da je pod stare dane Flew promijenio mišljenje. Zlobnici bi rekli – ustvari neki i jesu rekli! – da se prestrašio smrti ili, još gore, da je prosvirao. Ja bih, naprotiv, rekao da je ostao intelektualno živ. Premda mi je teško prihvatiti njegove argumente u korist deizma (ne TEizma!), kada bolje razmislim moram priznati da je ostao konzistentan u odnosu na svoju prvobitnu zamisao koja je vrlo jednostavna – da svaka posebna organizacija materije iziskuje posebno objašnjenje. Budući da za sve više razine organizacije materije postoji neko objašnjenje (npr. za fascinantnu organizaciju organske materije to je darvinovska selekcija), jedino što ostaje neobjašnjivo je ona najniža razina – postojanje upravo takvih kvantno-mehaničkih zakona koji generiraju upravo takvu funkcionalnost viših razina. Jedino objašnjenje koje se Flewu učinilo uvjerljivim bilo je ono aristotelovsko, tj. teleološko. Pa tko voli nek izvoli.

    • Matko Gjurašin said

      Flew je razumio Humea kao ateista? J. C. A. Gaskin, jedan od najvećih stručnjaka za Humeovu filozofiju religije, opisuje ga kao slabog deista.

      • Tomislav Janovic said

        Postoji opasnost da se navučemo u besplodnu raspravu o terminima. Nekako mi se čini da je crta između ateizma i “slabog deizma” vrlo, vrlo tanka — pogotovo ako je riječ o misliocima druge polovine 18. stoljeća, a osobito o Humeu. Vidi dosta solidan članak o deizmu u Wikipediji. Odjeljak o Humeu završava sljedećom konstatacijom:

        “Experts dispute whether Hume was a deist, an atheist, or something else. Hume himself was uncomfortable with the terms deist and atheist, and Hume scholar Paul Russell has argued that the best and safest term for Hume’s views is irreligion.”

        Osim toga, čini mi se da Flewa u odlomku na koji sam se gore pozvao uopće ne zanima pitanje je li Hume bio “pravi” ateist ili tek “slabi deist”, nego koje je stajalište mogao zauzeti prema pitanju podrijetla živog svijeta, S OBZIROM NA EVIDENCIJU KOJOM JE RASPOLAGAO. No, kako se se ne bih upustio u dociranje o nečemu što nedovoljno poznajem i čime sam se bavio dosta davno, potrudim se pronaći dotično mjesto kod Flewa.

  3. Matko Gjurašin said

    Postoji opasnost da se navučemo u besplodnu raspravu o terminima. Nekako mi se čini da je crta između ateizma i “slabog deizma” vrlo, vrlo tanka — pogotovo ako je riječ o misliocima druge polovine 18. stoljeća, a osobito o Humeu.

    Da je Humeova vjerska pozicija problematična za interpretaciju priznajem, ali, ako smatramo da je Filonova pozicija u Dijalozima najbliža Humeovoj, gdje Filon tvrdi da “uzrok ili uzroci reda u svemiru vjerojatno posjeduju neku tanku sličnost ljudskoj inteligenciji.” ali da mu ne možemo dati nekakav detaljan oblik iz kojega bi izvukli zaključak koji trebao biti čimbenik u ljudskom djelovanju i životu, sigurno ga se ne može staviti u istu grupu kao d’Holbacha i ostale francuske materijaliste. Za mene Hume gravitira između njih i Voltairea. Poštujem sve ostale interpretacije, ali ne smatram ga ateistom.

    No, kako se se ne bih upustio u dociranje o nečemu što nedovoljno poznajem i čime sam se bavio dosta davno, potrudim se pronaći dotično mjesto kod Flewa.

    Ako biste mogli naći vremena za to, bilo bi vrlo dobro za diskusiju.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

 
%d bloggers like this: